Kisjelo-bazna ravnoteža ključna za zdravlje

Kategorija: Zdravlje

Zlatni rez kisjelo-bazne ravnoteže u našem tijelu nalaže kisjelo naspram lužnato (bazno) u omjeru 1:3

Već je svima nama iz vlastitog iskustva poznato da nam određeni tipovi hrane ˝podižu˝ kisjelinu, dok neke namirnice kao da nas ˝gase˝. Kao i uvijek, bitno je pogoditi pravi omjer i uspostaviti ravnotežu između kisjelina i lužina u našem tijelu. Vrijeme je da upoznate zakone po kojima funkcioniše acido-bazna ravnoteža našeg organizma.

Acido-bazna ravnoteža (acido-bazna homeostaza) dio je humane fiziološke homeostaze koja se tiče pravilnog odnosa između kiselina i baza, drugim riječima, održavanju određene pH vrijednosti unutarćelijskih i vanćelijskih tečnosti i tkiva.

pH vrijednost se definiše kao negativan logaritam koncentracije vodonikovih iona (H+), a govori nam koliko je neka materija kisela ili lužnata (bazna). Koristi se skala od 0 do 14, gdje je pH razina 7 neutralna (niti kisela, niti lužnata). Vrijednosti manje od 7 su rastuće kisele, a veće od 7 rastuće lužnate. Raspodjela na skali je eksponencijalna, pa je tako neka materija sa pH vrijednošću 4 deset puta kiselija od materije sa pH vrijednošću 5 i stotinu puta kiselija od tvari sa pH vrijednošću 6.

Obična voda je pH neutralna (pH=7).
Različita tkiva ili tjelesne tečnosti imaju različite nivoe pH.

Pod normalnim okolnostima, pH pljuvačke bi trebao biti 6.5–6.8.
pH urina bi trebao biti 6.5- 7.0.
pH venozne krvi bi trebao varirati od 7.30–7.35.
pH arterijske krvi treba biti između 7.40–7.45.
Normalni želučani sokovi imaju pH 1.0–3.5.Izlučevine gušterače imaju pH of 8.0–8.3 i t d.

Ove specifične pH vrijednosti su važne u omogućavanju normalne električne aktivnosti organizma kao i u podržavanju normalnih enzimskih funkcija. Enzimske funkcije su moguće samo uz normalne pH vrijednosti (npr. pepsin – koji je proteolitički enzim koji razgrađuje proteine u želucu može djelovati samo ako su želučani sokovi vrlo kiseli! ).

Od odlučujuće je važnosti da je organizam u mogućnosti održati sve pH vrijednosti u normalnim okvirima, te da je u stanju kompenzovati sva odstupanja koja bi mogla smanjiti normalne funkcije.
U tom smislu ljudski organizam posjeduje posebne acidobazne puferske sisteme.

Glavni organi acidobazne regulacije su krv, respiratorni aparat, limfa, tkivne tečnosti, bubrezi i kosti.

Međutim, ti puferski sistemi su djelotvorni do određenog nivoa.

Acido-bazni ili kiselo-lužnati status organizma postaje sve značajnija tema u nutritivnoj medicini. Naime, tokom probavnog procesa, apsorpcije i metabolizma, gotovo sva hrana na kraju dovede do otpuštanja ili kiseline (vodonikovi ioni, H+) ili baze (hidrogenkarbonatni ioni, HCO3-) u sistemsku cirkulaciju.

Hranu, odnosno namirnice svrstavamo u više kisele ili više alkalne prema ovom metaboličkom učinku. Uopšteno naš „zapadnjački" način života i prehrane negativno utiče na tu ravnotežu i često rezultira stanjem hronične metaboličke acidoze, koja na kraju doprinosi pogoršanju brojnih tjelesnih funkcija i stanja.
Do acidoze dolazi zbog prevelike količine otpadnih kiselina koje se stvaraju i deponuju u organizmu modernog čovjeka, a nastaju nakon metabolizovanja određenih „kiselih" namirnica. Otpadne kiseline koje tijelo nije uspjelo izlučiti, odnosno acidobazni puferski sastav organizma ih nije uspio neutralizovati, ponovo se upijaju iz debelog crijeva i preko jetre dalje šalju u krvotok i odlažu u tkivima.

Sve je više naučnih istraživanja koja proučavaju interakciju prehrane, acido-bazne ravnoteže i nastanka bolesnih stanja poput osteoporeze, srčano-krvožilnih bolesti, uključujući hipertenziju, dijabetes melitus tipa 2.
Neki se čak nutricionisti usuđuju iznijeti mišljenje da se sve bolesti razvijaju zbog jednog jedinog uzroka - prevelike količine otpadnih kiselina koje se pohranjuju u tkivima.

Viša kiselost se dovodi u vezu sa jačim stresom zbog oksidacije i stvaranjem slobodnih radikala koji se smatraju najvažnijim uzrokom hroničnih degenerativnih bolesti.

Neuravnoteženost pH može napasti probavni sustav (lučenje želučanih kiselina, gušterače i žuč), imuni sistem i naročito limfni sistem i njegovu sposobnost detoksifikacije.

Pokazalo se da je učestala konzumacija hrane koja ima kiseli učinak, a koje su jako česte na meniju savremenog čovjeka (sir, meso, rafinisane žitarice) uz smanjeni unos hrane koja djeluje alkalno (voće i povrće), povezana s povećanim urinarnim izlučivanjem kalcijuma i magnezijuma.

Stoga, nedostatak pojedinih minerala može biti uzrokovan nedovoljnim unosom, ali može nastati i kao posljedica povećanog bubrežnog izlučivanja kod kiselo-opterećenog organizma.
Zna se da deficit unutarćelijskog magnezijuma može dovesti do insulinske rezistencije, hipertenzije, upalnih promjena, disfunkcije endotela, rezultirajući povećanim rizikom za srčano-krvožilne bolesti.
Takođe, ako tijelo zbog neutralizacije kiselina potroši previše minerala, naročito kalcijuma koji se uglavnom pohranjuje u kostima, može doći do različitih zdravstvenih teškoća, a jedna od najpoznatijih je osteoporoza.
Zbog toga je važno ishranom unositi namirnice koje će stvarati baznu reakciju i tako održavati potrebnu kiselo-baznu ravnotežu.

Da bi zadržao normalnu ravnotežu pH, čovjek bi morao konzumirati otprilike 3/4 „ lužnate" (bazne) hrane, a ostatak bi otpadao na tzv. „kiselu" hranu.

Namirnice i kiselo - bazni efekat

Koje namirnice su kisjele, a koje bazne/alkalne?

Od namirnica najveći kiselinski učinak imaju sir, meso, riba, živina, jaja (izuzetak je kad se žumance konzumira samo, bez bjelanca), mlijeko, kao i rafinisane žitarice.

Od žitarica alkalni učinak imaju amarant, kinoa i proso.

Mahunarke, osim svježeg pasulja i nekih proizvoda od soje, takođe stvaraju kiselost, kao i žestoka pića, pivo, vino i kafa.

Voće (osim borovnica, brusnica i šljiva), povrće (krtolasto), prirodne mineralne vode imaju alkalni učinak, dok su ulja neutralna. Životinjske masnoće takođe uzrokuju povećanje kiselosti organizma.

Začini koji se tradicionalno koriste u našim krajevima (bosiljak, origano, ruzmarin, kadulja (žalfija), karanfilić, komorač, lovorov list) svi stvaraju alkalnu reakciju.

Šećer dobijen od šećerne repe ili šećerne trske stvara jako kiselu reakciju. Zaslađivač koji je alkalan je npr. smeđi rižin sirup.

Imajući gornju kategorizaciju namirnica u vidu, prilagodite svoj dnevni unos hrane tako da konzumirate oko 70-75% hrane koja daje lužnatu reakciju sa 25-30% hrane koja ima kiseli efekt.

POVRĆE SA BAZNIM EFEKTOM

Kupus, brokoli, plavi patlidzan, sargarepa, celer, krastavac, zelena salata, zeleni pasulj, zeleni grasak, beli luk, crni luk, pecurke, rotkvice, biber, psenicna trava, lubenica, spanac, bundeva, krompir, paskanat, cvekla...

VOĆE SA BAZNIM EFEKTOM

Limun, jabuka, jagoda, malina, kupina, ribizla, kajsija, kokos, suve smokve, grozdje, grejpfrut, pomorandza, mandarina, banana, kruska, breeskva, suvo grozdje, zeleni limun, tropsko voce, avokado, visnje, ananas...

RAZNO SA BAZNIM EFEKTOM

sokovi od voca i povrca (imati na umu da sok nije isto sto i samo voce ili povrce), mineralne vode, probiotske kulture, melasa, granule lecitina, ljute papricice, cimet, kari, djumbir, senf, morska so, jabukovo sirce).

Napisala: Nensi Markusović, dipl.ing. prehrambene tehnologije
Mail: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

www.naturala.hr