Kod psihoterapeuta

Kategorija: Psihologija1

Nekada je psihoterapija bila namijenjena samo osobama sa težim psihičkim smetnjama, a danas je ona ono područje ljudske djelatnosti koje čovjeku može pomoći da izađe na kraj sa sobom i sa drugima, te kreativnije i svrsishodnije rešava probleme koje mu život donosi.

Živimo u vremenu koje nije ni malo lako za rast i razvoj zdrave ličnosti. Vrlo često bivamo svjedoci naglih i nekontrolisanih dešavanja u nama samima. Ovakva stanja često su praćena osudama i kritikama i od strane ljudi oko nas. Pada nam na pamet da zatražimo pomoć psihoterapeuta, međutim, postoji „strah" prvo sebi priznati da imamo problem, a zatim i našim najbližim osobama. Plašimo se osude da smo nemoćni sami riješiti problem ili pak, da nijesmo „normalni". Sredina nam diktira svoja pravila, tj. kalup po kome treba da zadovoljimo "formu". Tako problemi rastu, bivaju ozbiljniji i teži, dok dosegnu kulminaciju.

Cilj terapije je, između ostalog, i širenje svijesti osobe i zajedničko nalaženje rešenja određenog problema. To znači da klijent u uslovima svakodnevnog života lakše izlazi na kraj sa problemima bivajući autentičnom osobom koja djeluje svjesno i spontano, vodeći u svakom trenutku računa o sebi, drugima i situaciji o kojoj je riječ.

Odnos terapeut - klijent

Psihoterapija je interakcijski proces između terapeuta i klijenta, tako da je odnos između njih socijalni proces koji mora biti maksimalno usklađen. Klijent i terapeut su u međuljudskom odnosu jedan prema drugom i taj je odnos živ proces koji se mijenja iz jedne seanse u drugu. Tako u psihoterapiji postoji na stotine terapeutskih pravaca od kojih je kod nas najzastupljenija Transakciona psihoterapija. Ova terapija izdvaja tri Ego stanja kod čovjeka: Odraslo Ego stanje, Roditeljsko Ego stanje i Ego stanje Djeteta.

Terapeut i klijent se na samom početku upoznaju sa procesom rada i i sa obije strane postoje određena očekivanja. Često, osobe imaju predstavu da će im psihoterapija dati "gotove recepte" da svoje probleme riješe što brže. Veoma važan je prvi korak, gdje terapeut i klijent postavljaju granice. Kroz terapijski proces moguće su promjene u socijalnom ponašanju klijenta. Klijent ima zagarantovanu potpunu diskreciju, što mu omogućava potpunu slobodu iskaza, a i terapeutu omogućava kvalitetniji i brži uvid. Klijent ima mogućnost da „otvori srce" bez straha da će biti osuđen,odbačen ili napušten. Bez povjerljivog odnosa utemeljenog na uzajamnom poštovanju, teško je zamisliti prolaženje kroz faze koje svaka terapija sa sobom nosi što je za konačan uspjeh terapije od presudnog značaja.

Biti psihoterapeut od praktičara zahtijeva veliku svijest o sebi i svojim slabostima i nedostacima. Po završetku psihoterapije praktičari rade neko vrijeme pod supervizijom kako bi sebe i klijenta zaštitili od mogućih paralel- nih procesa ili projekcija. To važi i za Transakcionu i geštalt terapiju. Upravo takav vid „zaštite", koju omogućavaju supervizori ili terapeutski treneri daje veću širinu, motivaciju i osjećaj sigurn- osti i samom terapeutu.

Osjećanja poput straha, ljutnje i tuge trebaju često biti proživljeni i pročišćeni kroz katarzu, prije nego što se mogu prevladati. Bolna sjećanja i konfliktne situacije trebaju biti osviješteni i prorađeni. Zadatak terapeuta je da konfrontira klijenta sa tim neugodnim stvarima i pomoći mu da kroz njih prođe i integriše ih, što omogućava proširenje klijentove svijesti i mogućnosti izbora.

Vođenje terapijskog procesa porazu- mijeva jasno uspostavljene granice na relaciji terapeut-klijent. Te granice se uspostavljaju na samom početku i nazivamo ih UGOVOR u Transakcionoj terapiji. Tim, verbalnim ili pismenim ugovorom, obezbjeđujemo jasan stav i potrebu, što se u TA mjeri osnovnim postulatom „Ja sam OK – Ti si OK".

Tatjana Mitrović

psihoterapeut