Oskudica kao sjenka prati savremenog čovjeka, čak i onog koji živi u  materijalnom izobilju. Jer oskudica je, baš kao i izobilje – unutrašnja kategorija. 
Oskudica vidi prijetnju na svakom koraku za sva materijalna i nematerijalna dobra
koja su “u posjedu”. Oskudica u svakome vidi rivale, svako je konkurent i svaki dogadjaj je opasnost da izgubimo ono sto “imamo”-  poziciju na poslu, partnerovu ljubav, posvećenost prijatelja koji je ekskluzivno”naš” i koga ne želimo ni sa kim da dijelimo, roditeljsku brigu i pažnju, projekat koji vodimo…. SVE  je potencijalna prijetnja, jer  oskudica polazi od premise do sreće, uspjeha, novca, radosti, ljubavi, zadovoljstva - NEMA DOVOLJNO ZA SVE. Ova premisa početak je mnogih jalovih borbi i savršen recept za TRAJNO, CJELOŽIVOTNO NEZADOVOLJSTVO. Fokus oskudice je stalno na onome ČEGA NEMA, što nedostaje, čemu se teži, onome što valja osvojiti, dostignuti, postignuti… Oskudica se bavi ONIM ŠTO IMA DRUGI, ne onim što imam ja..

Svijest o izobilju, naše je neotudjivo dobro, čak i onda kada grcamo u najsurovijoj materijalnoj oskudici. Baš u njoj, o čemu su nam pričale naše uglavnom siromašne bake, ljudi su ponekad svjesniji izobilja  podrške, pomoći, solidarnosti, ljubavi, sloge, povezanosti, radosti… izobilja elemenata koje nam darežljivo i bez računa nudi priroda - vazduha koji udišemo, vode koju pijemo, zemlje koju obradjujemo, vatre koja nas grije… izobilja prijatelja, bliskih duša, dirljivih susreta i  trenutaka…. Svijest izobilja uči nas da razvijamo povjerenje da će nam doći sve što nam treba   kroz ljude koje susrijećemo i dogadjaje koje proživljavamo. Izobilje u svemu vidi podršku, pomoć, potporu, podstrek. Drugi nisu konkurencija ili opasnost, drugi dolaze u naš život da ga obogate, da nam dodaju, a ne da nam oduzmu, da podstaknu naš poslovni uspjeh, da nas navedu da novim očima sagledamo partnera i jos više ga zavolimo ili pak, shvatimo da ga više ne volimo, da nas iznenada zbliže sa našom vlastitom porodicom, da se pridruže krugu naših prijatelja…Jer SVE je potencijalni dobitak!!! Svijest izobilja polazi od premise da  zadovoljstva, ljubavi ,radosti, novca, uspjeha, sreće ima napretek, da  SVEGA IMA DOVOLJNO ZA SVE. Ova premisa je početak života u kome svaki bogovjetni trenutak ima sočnu aromu radosti, ispunjenosti  i stalne razmjene sa drugima. Jer izobilje se ne bavi onim što ima drugi, izobilje je usmjereno na ONO ŠTO IMAM JA.

O izobilju nas lako i jednostavno uče djeca. Djeci su jos svježa sjećanja na blaženstvo majčine utrobe u kojoj nam sve što nam treba dolazi u pravi čas, u pravoj mjeri, na pravi način. Svega ima dovoljno u svakom trenutku …Možda djeci upravo zbog svježine tog sjećanja okice zadovoljno sjaje kada se u bajkama sretnu  sa stočićem koji se sam postavlja i sam unedogled proizvodi najizvrsnija jela, sa magarencetom koje je dovoljno povući za uvo da bi pod njim potekla nepresušna rijeka dukata…Djeci je izobilje blisko, ona jednostavno ZNAJU da je izobilje drugo ime života.

Zato se, inspirisani andjelom januara, kad god nas spopadne strah da će nam neko nešto oduzeti, povežimo sa Izobiljem, vizualizacijom, meditacijom, pričom, slikom, plesom…koji nam god put bio najbliži i najdraži…Već i  samo jednostavno pitanje na temu šta sve imamo u ovom trenutku , može nas povesti u krilo izobilja…Iz te svjesnosti možemo se samo dalje otvarati da primamo darove i uzvraćamo uzdarjima…

Od izobilja mogućih priča o Izobilju, evo ove od mene, vama na dar!

Piše: Snežana Radusinović, akreditovana facilitatorka Igre Transformacije