Stevija - najzdravija zamjena za šećer

Kategorija: Zdravlje

Zapanjujuće je koliko je stevija korisna za mršavljenje. Osim što se ova biljka ne razgrađuje i ne skladišti u organizmu kao izvor energije, zadovoljava potrebu za slatkim.

No, tu nije kraj. Istraživanja pokazuju da slatki glikozidi utIču na osovinu hipotalamus – želudac, što blokira osjećaj gladi na samom početku, u središnjem nervnom sistemu. Taj se učinak postiže uzimanjem 15 kapi ekstrakta dvadeset minuta prije jela.

Za razliku od saharoze, ekstrakt stevije ne samo da nije štetan za zdravlje već je i ljekovit. Ta bi biljka mogla postati spasonosna za oboljele od dijabetesa tipa 2 jer se bez straha može upotrebljavati kao sladilo s obzirom na to da ne povisuje razinu šećera u krvi i potiče izlučivanje insulina.

Osim toga, stevija djeluje protiv drugih čestih bolesti današnjice – povišenog krvnog pritiska, osteoporoze, gojaznosti, infekcije gljivicom Candidom albicans i povišenog nivoa holesterola u krvi.

Stevija (lat. Stevia rebaudiana) je višegodišnja grmolika biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Može narasti do visine jednog metra, uspijeva čak i u siromašnom tlu i donosi bogat prinos nekoliko puta godišnje, a odnedavno se uzgaja i u Hrvatskoj. Najslađi i najveći, stariji listovi, koji se beru čak od tri do četiri puta godišnje, tokom najviše tri godine.

Zanimljivo je da slatkoća te biljke ne potiče od ugljenih hidrata, kako je to kod saharoze. Naime, stevija u  listovima sadrži osam glikozida, od kojih su dva zaslužna za njezinu  slatkoću – steviozid i rebaudiozid (tzv. REBA). Steviozid je 250 puta slađi od saharoze iz šećerne repe, a rebaudozid je od saharoze slađi čak 480 puta. Osim slatkih glukozida, stevija u  listovima sadrži i vitamine A i C, gvožđe, kalcijum, natrijum, kalijum, magnezijum, fosfor, cink i flavonoid rutin. Neke od tih materija su snažni antioksidansi pa je stevija kao zaslađivač danas prvi izbor.

Stevija je danas na tržištu dostupna u obliku sušenog lista, bijelog i zelenog ekstrakta u prahu te tečnosti. Tečnost se dobija otapanjem praha u vodi. Potreban je oprez jer se na tržištu mogu naći ekstrakti i tečnosti koji u sebi sadrže neke moguće štetne materije.

Pomalo iznenađuje da je zbog sumnje na moguću štetnost biljke za zdravlje, koja nikada nije potvrđena ozbiljnim naučnim istraživanjima, Uprava za hranu i lijekove SAD-a (FDA) zabranila upotrebu ove biljke kao sladila 1980. Godine. Zabranjena je zatim i u mnogim drugim zemljama svijeta. Godine 1995. FDA dopušta  upotrebu samo kao preventivu za dentalnu higijenu djece.

Ipak, do danas je sprovedeno više od 200 znanstvenih istraživanja o primjeni ove biljke te se pokazalo da je potpuno sigurna, nema niti teratogeno (opasno po plod), otrovno, niti karcinogeno djelovanje. Doduše, uz prekomjerno uzimanje biljke vezane su određene nuspojave poput mučnine, vrtoglavice, glavobolje, povraćanja i mišićne slabosti, što može vrijediti za svaku stvar koja se konzumira u prevelikim količinama.

Izvor: www.dijeta.co