Najčešći problemi vida kod djece

Kategorija: Zdravlje

Kada je vrijeme za prvi oftalmološki pregled?

Prvi pregled očiju trebalo bi uraditi u prvih par mjeseci nakon rođenja kako bi se utvrdila bilo kakva urođena anomalija. Na svu sreću one nijesu česte, pa se tako urođena katarakta javlja 3:10.000,urođeni glaukom 2:10.000 , a ostale anomalije su još rjeđe. Kako se kod nas očni pregled ne obavlja po rođenju, veliki značaj imaju pedijatri koji ukazuju na neki problem sa očima, a potom i roditelji. Prije svega , ako kod djeteta uoče bijelu zjenicu znak je da odmah treba da posjete oftalmologa , a ne da sačekaju da samo prođe. Ono sa čime se roditelji najčešće srijeću nakon rođenja djeteta, jeste dugotrajno suzenje i krmeljanje jednog ili oba oka. Tu se radi o zatvorenom suznom kanaliću usljed čega suze ne mogu uredno da prolaze. Nekada spontano prolazi, a u manjem broju slučajeva treba uraditi intervenciju nakon 6. mjeseca života kojom se taj problem rješava.
Ukoliko roditelji imaju bilo kakvo oboljenje oka, imaju visoku dioptriju ili strabizam, pregled djeteta treba obaviti od 6. mjeseca do 1. godine života. Ako je nalaz uredan, ili nema oftalmoloških oboljenja u porodici redovni pregled se obavlja oko 3.godine. Pregled djeteta treba obaviti i kada se ne žali da lošije vidi, jer ne mora da bude svjesno problema sa vidom.

Najčešći problem vida kod djece

Ono sa čime se dječji oftalmolog u praksi najčešće srijeće jesu refraktivne anomalije ( postojanje dioptrije) i strabizam ili razrokost.
Djeca se rađaju kao blago dalekovida, do + 3.0 dioptrije. Razvoj vida se završava u periodu od 6-9 godine, pa se i ova dioptrija lagano smanjuje i nestaje. Ukoliko dijete ima veću + dioptriju ( dalekovidost ili hipermetropija), znači da rastom ne može nestati, ali se kod djece može uspješno savladati zbog postojanja tzv. akomodacije koja nam omogućuva gledanje predmeta na blizu i daleko, a koja godinama slabi, pa iza 40. godine moramo nositi naočari za blizu. Upravo zbog ovog mehanizma, mnogi dalekovidi i ne znaju da imaju dioptriju. Zbog toga, za tačno određivanje dioptrije kod djece, uvijek se moraju širiti zjenice, kako bi se neutralisala akomodacija.

Kratkovidost (miopija, minus dioptrija), kako i samo ime kaže , onemogućava gledanje na daleko, i za razliku od dalekovidosti, ne može se kompenzovati. Smatra se da u svijetu postoji sve veća učestalost kratkovidosti kod djece, što se , između ostalog, objašnjava i sve većim boravkom djece u zatvorenim prostorima, a sve manje vježbanja vida na daleko. Takođe, krtakovidot ima i visoku stopu nasljednosti. Suprotno od dalekovidosti, kratkovidost sa rastom djeteta raste , a najveće promjene uvijek se očekuju u periodu puberteta, tj. najintenzivnijeg rasta djeteta. Kratkovida djeca najčešće rado nose svoje naočari jer jedino sa njima dobro vide. U periodu puberteta često ih zamjenjuju kontaktnim sočivima, što je takođe u redu, jer su današnja sočiva jako komforna za nošenja.
Treća refraktivna greška je astigmatizam i on se koriguje zavisno od veličine i uzrasta djeteta.

Da li se nošenjem naočara smanjuje dioptrija?

Ovo je jedno od najčešćih pitanja sa kojim se susrijećemo u praksi. Nošenjem naočara ili kontaktnih sočiva koriguje se postojeća refraktivna greška i omogućava djetetu da dobro vidi, ali ni na kakav način ne može uticati da se ona smanji. Neke manje + dioptrije će se spontano smanjiti , pa će prestati potreba za naočarima, dok se to kod kratkovidih nikada ne dešava.

Da li se nošenjem naočara i sočiva liječi slabovidost?

Slabovidost može postojati na jednom ili oba oka. Visoka obostrana dalekovidost izazvaće obostranu slabovidost i tada će nošenje naočara biti dovoljno. Ako postoji razlika u dioptriji između očiju, tada će se razviti slabovidost na oku koje ima veću dioptriju, prije svega kod dalekovidosti. Tada samo nošenje naočara nije dovoljno za oporavak vida, nego je neophodno i nošenje flastera na boljem oku. Naravno , oporavak vida zavisi i od uzrasta djeteta, tako da je uspjeh najveći u predškoloskom uzrastu, manji u dobi od 7-8.ili 9. godine, a poslije toga uspjeh je veoma skroman ili nikakav. Svakako da uspjeh u oporavku vida ima i razlika u dioptriji, pa nije isto ukoliko je razlika 1-2 dioptrije ili je mnogo veća.

Da li se laserom skida dioptrija kod djece?

Često se dešava da dijete samo što je dobilo naočari, a roditelji odmah pitaju kad može da se operiše. Moj stav, a i stav svih odgovornih oftalmologa, je da ne treba operisati stanje koje je još podložno promjeni i nije konačno. Mnogo je bolje da se sačeka period stabilizacije dioptrije, a za krtakovidost je to najčešće oko 21. godine. Takođe, laserskim skidanjem dioptrije ne rješava se problem slabovidosti djeteta, jer se radi o preblemu u vidnim centrima u mozgu, pa je potrebna posebna rehabilitacija vida.

Strabizam i ambliopija ili slabovidost

Ova dva pojma nijesu slučajno povezana jer uz svaku priču o strabizmu ili razrokosti uporedo stoji i priča o slabovidosti.
Najjednostavnija definicija strabizma jeste da on predstavlja svaki poremećaj paralelnog položaja očiju ili nemogućnost da oba oka istovremeno gledaju u istom pravcu. Jedno oko gleda u predmet posmatranja, dok drugo oko može da skreće ka unutra, spolja, gore ili dolje. Prisutni su u 4-6% dječje populacije.
Sposobnost istovremenog gledanje očiju u posmatrani predmet naziva se binokularni vid. Ovakav vid daje nam trodimenziolnu sliku posmatranog predmeta , što je lako primijetiti naizmjeničnim zatvaranjem jednog pa drugog oka. Vidjećemo 2 slike koje nijsu jednake iz oba oka.U mozgu se ove dvije slike obrađuju i dobijamo jednu sliku. To je tzv. stereo vid. Kada jedno oko bježi, dobijaju se 2 potpuno različite slike usljed čega nastaju dvoslike ( diplopije) i konfuzija, a mozak, da bi izbjegao takav problem, isključuje sliku koja dolazi od oka koje bježi. Dužim isključivanjem oka koje bježi, neminovno nastaje slabovidost tog oka. Eto zato su pojam strabizma i slabovidosti nerazdvojivo povezani. Naravno da se slabovidost neće javiti u 100% slučajeva jer imamo i različite strabizme. Slabovidost predstavlja fenomen isključivo dječjeg uzrasta, dok se kod odraslih javljaju duple slike.
Može postojati bježanje samo jednog ili oba oka naizmjenično. Ako postoji naizmjenično bježanje vid će biti približno isti na oba oka, ali nikada nema istovremene slike sa oba oka, zato kod postojanja strabizma imamo trajni gubitak ili teški poremećaj trodimenzionalnog ili stereo vida.

Strabizam može biti povremen ili konstantan, tj prisutan cijelo vrijeme. Uzrast u kojem se javlja je različit. Može se javiti i neposredno nakon rođenja, ali češće od 6. mjeseca života. Takve strabizme označavamo kao urođene ili pak nepoznatog uzroka. Sami uzroci strabizma, zaista i nijesu do kraja poznati. Činjenica je da nasljeđe igra veliku ulogu, refraktivne greške ( postojanje dioptrije), prijevremeno rođenje, brojne neurološke bolesti i sindromi, povrede...

Zavisno od pravca bježanja, najčešći je tzv konvergentni strabizmi tj. bježanje oka unutra ili ka nosu. Osim ubrzo nakon rođenja,ova vrsta strabizma javlja se uglavnom do 2. ili 3. godine života. Čest uzrok konvergentnog strabizma jeste i postojanje dalekovidosti ili hipermetropije. U tom slučaju propisuju se naočari koje djelimično ili u potpunosti rješavaju strabizam. Druga velika grupa ovih strabizama ne zavisi od naočara , pa se one i ne uključuju u liječenje.
Sljedeća grupa strabizma po učestalosti jesu divergentni strabizmi ili bježanje oka van. Obično se javljaju nešto kasnije od konvergentnih, pa ćemo ih najčešće vidjeti od 3- 5. ili 6. godine. U rjeđim slučajevima i nešto ranije ili kasnije . Ova vrsta strabizma najčešće počinje povremeno, kada je dijete umorno , pospano i pri pogledu na daleko. Može tako da ostane, a može i da pređe u stalni strabizam.

Liječenje strabizma

U bilo kom uzrastu da se pojavi, potrebno je obaviti pregled i početi odmah sa terapijom. Terapija se satoji od nošenja naočara, ako je potrebno, zatvaranja jednog oka i u nekim slučajevima operacija. Liječenje slabovidosti se sprovodi zatvaranjem boljeg oka čime se stmuliše slabovido ili "lijeno oko". Niko ne voli zatvaranje jednog oka, a posebno kada je to oko kojim dijete bolje vidi. Ogroman značaj u terapiji imaju roditelji, da se dobro objasni značaj liječenja te da ne pokleknu dječjim suzama i ljutnji. Ako roditelji ležerno i bez "drame" prihvate nošenje flastera, tako će prihvatiti i djeca. Važnu ulogu imajui vaspitačice u vrtićima, jer njihovim pozitivnim i opuštenim pristupom , nošenje flastera zna biti I zabavno . Liječenje strabizma i slabovidosti je dugotrajan, nekada višegodišnji process koji mora biti kontinuiran i traži veliki angažman i roditelja i djece. Liječenje slabovidosti izazvane strabizmom, ima uspjeha samo u ranom dječjem periodu; već poslije 6. -7. godine rezultati liječenja su veoma slabi ili nikakvi.

Operacija strabizma ima za cilj da se oko dovede u pravi položaj, pri čemu u mnogim slučajevima jedna operacija nije dovoljna pa se mora operisati u više navrata. Veoma je značajno naglasiti da sama operacija nije dovoljna za liječenje slabovidosti , nego upravo obratno. Primarno je liječenje slabovidosti, a potom se rješava i bježanje oka.
Bježanje oka se često posmatra kao samo estetski problem, pa roditelji što prije žele da taj problem riješe kod djeteta. Strabizam jeste estetki problem čije postojanje nekada ima i psihološke i socijalne aspekte, ali svaki srtrabolog polazi od funkcionalnog značaja liječenja, a tek potom ima značaj estetika.

autor teksta: dr Sanja Borović

Očna ordinacija Borović - za djecu i odrasle

Podgorica

020 290 001

067 395 001