Ostvarite namjere uz Igru Transformacije

Kategorija: Spirit & living

"Igra Transformacije je terapeutsko-duhovno sredstvo u formi društvene igre. Nastala je u Findhorn fondaciji (poznati holistički centar i eko selo na sjeveroistoku Škotske) kroz kreativni napor autorki Igre Kathy Tyler i Joy Drake...", objašnjava Snežana Radusinović koja živi u Podgorici gdje, kao jedini akreditovani facilitator Igre Transformacije u regionu, već dvije godine organizuje i vodi radionice Igre

Kada je započeo vaš proces transformacije?

Priča o tome da je život stalna promjena, da ništa nije vječno, da se ne može zagaziti dva puta u istu vodu, da sve teče i da se sve mijenja bila je veoma prisutna u mom životu tokom mog školovanja. Ova tema je opšte mjesto mnogih filozofskih i književnih djela, njome sam se bavila na razne načine, mnoge petice i desetke sam dobila raspravljajući o neprekidnoj promjeni, najprije u gimnaziji, kasnije na fakultetu studirajući svjetsku književnost i teoriju književnosti... Vrlo sam se elokventno i sigurno kretala kroz ovu temu, misleći da zaista duboko razumijem ovaj koncept,sve do trenutka koji je zauvijek promijenio moj život, do trenutka kada sam prvi put iskustveno, srcem, tijelom, duhom, cijelim svojim bićem pojmila suštinu promjene. Bila je to smrt moga oca. Tek tada sam iz svojih dubina shvatila i osjetila mnoge književne tekstove koji su se bavili našom prolaznošću,koje sam znala napamet,koje sam bezbroj puta analizirala i citirala. Svijest o neporecivosti,neoborivosti, konačnosti promjene odjednom je preplavila moj život. Poslije očeve smrti više ništa nije bilo isto. Dok sam se rastajala sa njim u ušima mi je odzvanjao referen poznate pjesme Edgara Alana Poa „Gavran", jednostavne i istinite riječi – nikada više, nikada više, nikada više... Pjesmu koju sam znala napamet, prvi put sam istinski razumjela. Nikada više neću zagrliti svog oca, nikada više neću pričati sa njim, nikada ga više neću vidjeti...

Koje korake ste preduzeli da bi pomogli sebi?

Bogata teorijska znanja o neumitnosti promjene nisu mi bila od mnogo pomoći u procesu tugovanja. Zapravo, nakon očeve smrti nisam umjela da izrazim, iskažem, isplačem svoju tugu, i ona je kao svaka neiskazana, neuvažena emocija samo promijenila formu. U mom slučaju to je bila depresija koja me potpuno umrtvila, odsjekla od svih osjećanja i uvela u ravninu svejednoće i besmisla. Osjećajući pustoš u sebi i svuda oko sebe instiktivno sam posegla za psihoterapijom u koju sam oduvijek iz nekog razloga imala povjerenje. Radeći sa našim odličnim terapeutkinjama Lidijom Kapuci (individualna analitička psihoterapija) i Maruškom Drašković(grupna Geštalt terapija) krenula sam putem zacjeljenja i ucjelovljenja. Gubitak oca bio je samo početni korak dugog putovanja ka sebi. Kroz terapiju sam se vratila na mnoge bolne situacije iz prošlosti, na, rečeno jezikom Geštalt terapije, „nezavršene poslove" sa kojima kao djeca nismo umjeli da izadjemo na kraj, ali koje uz pomoć iskusnog terapeuta možemo da zaokružimo na potpuno nov, drugačiji, ljekovit način. Učestvujući u brojnim radionicama u našoj zemlji i u inostranstvu shvatila sam da smo bez obzira na neponovljivu jedinstvenost naših ličnih priča, svi zapravo suočeni sa sličnim iskušenjima i problemima... Osjećam da je veoma važno otvoreno pričati o potencijalu psihoterapije koja je u našoj sredini još uvijek tabu tema, možda i zbog kulturološke poruke da treba da budemo jaki, da treba da sami rešavamo probleme. Istina je, medjutim, da ne možemo i da ne moramo sve sami.

Kada ste se upoznali sa Igrom Transformacije? Koji je bio vaš put?

Sa Igrom Transformacije sam se upoznala u junu 2007. kada sam prvi put posjetila Findhorn fondaciju (www.findhorn.org), poznati holistički centar i eko selo na sjeveroistoku Škotske gdje sam tog ljeta provela sedam sedmica. Za Findhorn sam čula od svoje terapeutkinje Maruške Drašković koja je tamo boravila 1999. i ponijela divne uspomene iz duhovnog centra poznatog po rajskim baštama,centra u kome se okupljaju ljudi sa svih kontinenata i u kome je jedina dogma poruka – "budi miran i znaj da je sve veoma,veoma dobro".Ovu poruku je cijelim svojim životom promovisala njena autorka Ajlin Kedi,žena koja je zajedno sa mužem Piterom i prijateljicom Doroti Meklejn osnovala Findhorn fondaciju prije tačno 50 godina.Ajlin je svakog dana u tišini meditirala i primala mudre životne poruke osluškujući svoj "mali unutrašnji glas". Iz tih poruka izrodila se knjiga dnevnih meditacija "Otvaranje unutrašnjih vrata"prevedena na preko 30 jezika. Moj prvi susret sa Igrom desio se na samom početku Nedelje Iskustva,osnovnog programa Findhorn fondacije kojim većina posjetilaca započinje svoj boravak u ovom centru. Na početku Experience week-a svako bira po jednu kartu Andjela( karte pripadaju paketu Igre Transformacije) koja predstavlja neki naš unutrašnji kvalitet - ljubav, radost, opraštanje, prihvatanje, mir... Moja ruka je odabrala andjela Sinteze koji mi je bio veoma značajan i koristan u tom trenutku, jer sam osvijestila da su elementi mog samospoznajnog putovanja koje se dogodilo kroz psihoterapiju zreli da se sintetizuju u nešto potpuno novo. Tada mi se "desio" uvid da se svi odgovori na sva pitanja u svim situacijama u svakom trenutku nalaze – U MENI. Shvatila sam da se ispod buke koju proizvodi spoljni svijet i buke naših vlastitih misli... krije savršena, čista, nepatvorena mudrost koja otvara vrata povjerenju da je sve, kao što bi rekla Ajlin, "veoma, veoma dobro". Živjeti svaki dan sa ovim povjerenjem znači biti u tihoj ekstazi radosti i prihvatanja. Još ne mogu da kažem da tako živim svaki svoj dan, ali punim jedrima idem ka tome. Sve je zaista veoma dobro, i danas kada se osvrćem na smrt svog oca, vidim da je i to bilo dobro za mene, jer je upravo to bio početak mog putovanja ka sebi, ka svojoj najdubljoj autentičnosti, ka otvaranju svojih unutrašnjih vrata, ka Igri Transformacije...

Približite nam Igru Transformacije. Šta je suština ili svrha Igre?

Igra Transformacije je terapeutsko-duhovno sredstvo u formi društvene igre. Nastala je u Findhorn fondaciji kroz kreativni napor autorki Igre Kathy Tyler i Joy Drake da suštinu života u Findhornu materijalizuju u "proizvod" koji bi duh ove zajednice donio u sve krajeve svijeta i dopro do ljudi koji je možda nikada neće posjetiti. Igra je plod kolektivne mudrosti i intuicije.U trenutku kada je nastajala, početkom 70ih, u Findhornu je živjelo mnogo psihoterapeuta, iscjelitelja, autora duhovnih knjiga koji su podstaknuti idejom Kathy Tyler napisali spisak najčešćih problema sa kojima se, prema njihovom iskustvu,ljudi suočavaju,kao i spisak obrazaca ponašanja koja im predstavljaju snagu, podršku, resurs... Tako su nastale karte Blokada i karte Uvida. Stvaranje Igre Transformacije bio je dug i postepen proces.Danas se igra Igra na tabli sa 4 Životne staze na kojima učesnici idu u susret najrazličitijim iskustvima razotkrivajući usput svoje nesvjesno.Na samom početku Igre svaki Igrač formuliše svoju Namjeru rečenicom koja jasno izražava ono što nema u sadašnjosti,a što namjerava da ostvari u bližoj ili daljoj budućnosti. (Namjeravam da povratim emotivnu bliskost sa partnerom. Namjeravam da pokrenem posao koji će izraziti moju kreativnost i povećati moju zaradu.Namjeravam da otkrijem zašto sam u konfliktu sa svojom djecom.) Time Igra za svakog učesnika ponaosob dobija svoju temu,svoj fokus i doslovno sve što se u Igri desi predstavlja povratnu informaciju o Namjeri sa kojom se radi. Nakon toga učesnici pune Kovertu Nesvjesnog kartama Andjela,Uvida,Blokada tako što se za svaku vrstu karata baca kocka.Broj na kocki odredjuje broj karata koje Igrač nasumice uzima iz špila i ne gledajući karte ubacuje ih u Kovertu Nesvjesnog. Nakon procesa radjanja Igrači se počinju kretati po svojim stazama,po raznim poljima (Intuitivni bljesak, Uvid, Blagoslov, Blokada, Uvažavanje, Depresija, Slobodna volja, Čudo, Transformacija, Andjeli, Služba) na kojima proživljavaju najrazličitija iskustva, suočavaju se sa kartama koje isplivavaju iz Koverte Nesvjesnog i kreću se na 4 nivoa, Fizičkom, Emotivnom, Mentalnom i Duhovnom. Vrlo brzo Igrači prepoznaju da Igra odražava, nekada sa zapanjujućom preciznošću, njihove životne izbore, modele, obrasce... Suočavajući se sa bolom koji tok Igre ponekad donosi često se vraćaju u nerazriješene situacije iz svoje prošlosti i iznalaze načine da ih zacijele,zatvore i ostave iza sebe. Zato je Igra TERAPEUTSKO sredstvo. Pritom, sve što proživljavaju predstavlja neku vrstu investicije u Namjeru sa kojom igraju, pa radionica često postaje pozornica ostvarenja, materijalizovanja, manifestacije Namjere sa kojom dolaze u Igru. Zato je Igra DUHOVNO sredstvo.

Možemo zaključiti da je Igra Transformacije najzabavniji način dopiranja/uvida do dubljih slojeve sebe?

Da, Igra Transformacije zaista može da bude zabavna, kao što je i sam život često zabavan.Polje Čuda obično pokrene radost u grupi, jer ono izobiljem darova dodiruje sve učesnike, a ne samo Igrača koji se nadje na polju Čuda.No,Igra može da bude i bolna kao što i sam život ponekad donosi bol.Karte Blokada uvode bol u Igru i nevjerovatno je koliko jako Igrači zaista osjećaju nelagodu,tugu,nekad i fizički bol kada plavo-bijele suzice opkole figuricu koja ih predstavlja na stazi. U svakom slučaju Igra Transformacije je i zavodljiva i uzbudljiva kao svaka prava igra i puna je iznenadjenja i neočekivanih obrta. Igra lako ponese učesnike koji često ne žele da stanu jer ih vuče izazov novog,znatiželja o tome šta će sledeće da se desi, iščekivanje gdje će da ih dovede kocka... U jednodnevnoj radionici koju sam prije nekoliko dana vodila u Podgorici, učesnice su tražile da maksimalno skratimo pauzu za ručak kako bi što prije nastavile sa Igrom. Sa radošću sam se sjetila slatkih trenutaka iz djetinjstva kada sam jurila kući na ručak usred prekinute igre i sva se zadihana i užurbana vraćala nazad da nastavimo tamo gdje smo stali. To je draž svake igre i zaigranosti...

M.P. 

photo: The Lab