MONNA - magazin za zdrav i uspješan život

              

 

Tretmani Rekonekcije Kreativnom inteligencijom u Podgorici od 8. do 12. decembra: Šta je Rekonekcija kreativnom inteligencijom?       - Rekonekcija Kreativnom inteligencijom ili skraćeno RKI je postupak kojim se aktiviraju samoisceljujući i evolutivni mehanizmi prirode u svesti i fiziologiji pojedinca. Drugačije rečeno, to Tretmani regresije u Podgorici od 15. do 18. decembra: "Regresoterapija je tehnika koja omogućava da spoznamo svoju prošlost i tako mnogo dublje i sveobuhvatnije razumemu pravu suštinu života i lišimo se zabluda. Kad se to desi počećemo da činimo Hipnoterapija sa Tatjanom Beočanin u Banja Luci od 24. do 27. novembra: Tatjana Beočanin iz Beograda će raditi individualne hipnoterapeutske tretmane od 24. do 27. novembra 2018. u Banja Luci Da li tragate za izlazom iz vaše trenutne situacije?  Tražite li rešenje za svoje Obuka za MADEROTERAPIJU 17. i 18. novembra u Podgorici : OBUKA ZA MADEROTERAPIJU U PODGORICI 17. I 18. NOVEMBRA 2018.   Maderoterapija ili terapija drvetom je tehnika masaze koja potice iz Kolumbije i koja se zasniva na korisćenju anatomski izradjenih elemenata od Festival - Ljepote Mediterana - u Budvi 22. i 23. oktobra: U okviru festivala «Lepota Mediterana» i “7 međunarodne konferencije o zdravstvenom turizmu - perspektivama i granicama” koji se održava u hotelu Splendid u Bečićima, 22-23.10.2018. godine, kroz 9 predavanja i Homeopatski pregledi i terapija u Podgorici od 13. do 15. oktobra:       Homeopatski pregledi i terapija u Podgorici od 13. do 15. oktobra   Kako izgleda homeopatski pregled?   Homeopatski pregled se zasniva na vrlo detaljnom razgovoru sa klijentom. Za vreme razgovora homeopata će vam postaviti Reiki tretmani na Zlatiboru 23. i 24. novembra:   Reiki je jedna od najstarijih metoda unapredjenja zdravlja poznata čovječanstvu. Zasniva se na vještini kanalisanja Univerzalne životne energije u cilju značajnog povećanja kapaciteta vitalne energije pojedinca, jačanja odbrambenih sposobnosti organizma, MP program : Individualni tretmani u Baru od 8. do 10. septembra   Rešavanje konkretnih tema i problema. Radi se fokusirano i usmjereno na jednu temu koja predstavlja problem. Tretman traje od sat do sat Obuka za EETT life coach-a u Podgorici od 15. septembra: U Podgorici pocinje Napredni program obuke za EETT life coach-a. Prvi modul 15. i 16. septrembra. Obuku vodi Ivana Kuzmanovic. Prijave na 067 535 705   O EETT metodi mozete procitati OVDJE         NAPREDNA GODINA – Reiki tretmani u Nikšiću 13. i 14. oktobra:   Reiki je jedna od najstarijih metoda unapredjenja zdravlja poznata čovječanstvu. Zasniva se na vještini kanalisanja Univerzalne životne energije u cilju značajnog povećanja kapaciteta vitalne energije pojedinca, jačanja odbrambenih sposobnosti organizma,

Emocije - naši gospodari i/ili učitelji

 

„Svako se može naljutiti - to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stepena, u pravom trenutku, zbog ispravnog razloga i na ispravan način - to nije lako." Aristotel - Nikomahova etika

 

 

Naš svakodnevni život bi bio nezamisliv bez emocija. One su neodvojivi dio nas. Radost, ljutnja, tuga, stid, trema daju našim životima boje bez kojih bismo išli kroz njega hladni i umrtvljeni kao roboti. Ushićenost, strast, žudnja, osjećanja koja su nadahnjivala mnoge pjesnike. Zar bi bez emocija bila moguća bilo koja umjetnost?
Često kažemo da nas emocije pokreću ali i da nas obuzimaju, da nam je pao mrak da oči, da mi tu ne možemo ništa. Kao da emocije vladaju nama i mi ne možemo ništa da učinimo da ih zaustavimo. Da li je baš tako i cemu zapravo služe emocije?

 

Šta su emocije?

Riječ emocija potiče od latinske riječi emovere što znači pokretati. Dakle, emocije služe da nas pokrenu na odredjena ponašanja. Ali ne bilo koja ponašanja već ona koja su značajna za naše preživljavanje. Funkcija emocija je da nas pokrenu na akciju kako bismo se bolje prilagodili promjeni ili datoj sredini i, grubo rečeno, preživjeli. Bez emocija ne bismo imali orjentire kako da se ponašamo u nekoj situaciji koja je značajna za nas i naše snalaženje i preživljavanje u svijetu.Emocije ne postoje tek tako, radi pjesničkog ushita već imaju značajnu evolutivnu funkciju.
Ljudski mozak je sjedište emocija. Tokom evolucije se kod homo sapiensa razvio neokorteks (Novi mozak), evolutivno najmladji dio mozga koji upravlja našim emocionalnim reakcijama. Neokorteks je odgovoran za naše misli, civilizacijska dostignuća, umjetnost itd. Ali zanimljivo je da nije samo taj najmladji i najsofisticiraniji dio mozga odgovoran za emocije. U trenucima npr. emocionalne krize neokorteks se pokorava limbičkom sistemu, evolutivno starijm dijelu mozga u kome su smještene sirove emoicionalne reakcije. Što znači da je razvoj ljudskog mozga kroz cijelo vrijeme evolucije stvarao sve složenije i suptilnije emocionalne reakcije, ali su emocije postojale oduvjek, počev od najstarijih ljudskih moždanih struktura.
Kako nekome pukne film i kada u takvom stanju uradi nešto što inače ne bi htio, izviče se na nekog ili fizički nasrne na nekog, u tim trenucima se aktivira limbički sistem koji šalje signale da je je potrebno neodložno reagovati na hitnu sitauciju,prije nego što uopšte ta informacija stigne da bude obradjena od strane neokorteksa koji nema vremena da razmisli da li je takva reakcija uopšte dobra.
Dalje, kada se odredjenim ljudima odstrani jedan dio limbičkog sistema, amigdala, oni postaju potpuno neosjetljivi za druge ljude i socijalne situacije iako su savršeno sposobni za razgovor (Navedeno prema Danijel Goleman „Emocionalna inteligencija")

Dakle, emocije postoje oduvijek i regulišu ih kako noviji moždani centri tako i oni primitivniji, stariji jer su one neophodne za naše funkcionisanje i preživljavanje. Kada smo u opasnosti, stariji moždani centri šalju signale, počnemo da osjećamo strah koji nas priprema za borbu ili bijeg već kako je u tom trenutku bolje za nas.

 

Razne emocije i čemu one služe

 

Razni psihološki pravci naglašavaju da mi ne osjećamo emocije uvijek, u svakoj situaciji već samo u onim situacijama koje smo procijenili da su značajne za nas.


Dakle, kada mi visoko u svom sistemu vrijednosti imamo neku vrijednost ukoliko doživimo afirmaciju te vrijednosti, doživjećemo i prijatnu emociju, a ukoliko doživimo neko ugrožavanje te naše vrijednosti doživjećemo neku neprijatnu emociju. Npr. ukoliko mi visoko vrednujemo ljubav, ako nam bliska osoba pokaže ljubav, osjećaćemo se prijatno, ali ukoliko nam u nekim situacijama tu ljubav uskrati, možemo da osjetimo ljutnju. Sve zavisi što nam je u životu značajno i onda u skladu sa time imamo razne emocije. One su tu da nas upozore da li je neka naša vrijednost ugrožena ili potvrdjena a koja je značajna za nas i naš život. Ako nam nešto nije značajno nećemo osjećati ništa, bićemo ravnodušni ili prostije biće nas baš briga za to.

Postoji predrasuda da su emocije pozitivne i negativne tj.da pozitivne emocije treba osjećati kako npr. sreću, radost, ushićenje itd. a da su emocije kao što su tuga, ljutnja, strah negativne i treba ih izbjegavati. To nije tačno. Kao što naglašavaju razni psihološki pravci, emocije se ne dijele na pozitivne i negativne već na prijatne i neprijatne, a i jedne druge su značajne za preživljavanje (neprijatne su čak značajnije).

Prijatne emocije služe tome da neku našu važnu vrijednost afirmišu, da nas obavijeste da naše funkcionisanje i prilagodjavanje sredini u tom trenutku teče dobro, da ne moramo ništa bitno da mijenjamo, da je taj kontekst dobar za nas.
Nasuprot tome, neprijatne emocije nas obavještavaju da su neke naše važne vrijednosti ugrožene, da situacija u kojoj se nalazimo nalaže da nešto mora da se promijeni da bismo opet funkcionisali kako treba.
Znači da nas neprijatne emocije upozoravaju da nešto mijenjamo, pokreću nas na akciju. Onda mi odlučujemo da reagujemo na neki način i ponovo uspostavljamo ravnotežu.

Tako vidimo da neprijatne emocije ne treba izbjegavati već treba obratiti pažnju na šta nas upozoravaju.

Tako nam npr. strah govori da situacija može da se izbjegne i navodi nas na bijeg.

Ljutnja nam govori da želimo da se neka situacija promijeni npr. da želimo da neko promijeni svoje ponašanje prema nama.

Tuga govori o neizbježnoj situaciji npr. tugujemo kada izgubimo nekog bliskog, jer nam tuga pomaže da se naviknemo na život bez te osobe. (Navedeno prema Zoran Milivojević „Emocije").
Pošto smo vidjeli da svaka emocija imu svoju funkciju u preživljavanju i adaptaciji jedinke na svijet, možemo zaključiti da ne treba izbjegavati neprijatne emocije. Samo je pitanje da li su one adekvatne za tu ssituaciju i čemu u tom trenutku služe.
Ako smo npr.tužni jer smo izgubili nekog bliskog to je sasvim u redu,ali nije u redu da se osjećamo depresivno zbog toga.
Kaže se da je tuga opraštanje od nekog,a depresija samookrivljavanje zbog gubitka. Pošto ne možemo biti krivi ni odgovorni za npr.smrt drage osobe nije uputno da se osjećamo depresivno već samo tužno.
Vidimo kako nam emocije zapravo govore koja su naša bazična uvjerenja o svijetu i koje su naše vrijednosti. Preko emocija koje dominiraju u našem unutrašnjem svijetu lako možemo da zaključimo šta je ono što nam je zapravo važno i da li je nešto od tih naših uvjerenja neispravno odnosno nije u skladu sa realnošću.

Ako sretnete osobu koja se većinu svog vremena u životu osjeća anksiozno, a nije u nekoj vitalno ugržavajućoj situaciji, možete da zaključite kakav ima stav prema sebi. Anksioznost je emocija koja nam govori da naše sposobnosti nisu dorasle situaciji u kojoj se nalazimo, odnosno da bi trebalo da ih povećamo.

Nažalost, kod mnogih ljudi ta emocija nije u skladu sa realnošću već se radi o tome da imaju pogrešno uvjerenje o sebi da nisu dovoljno sposobni iako postoje objektivni pokazatelji da jesu. Kada se promijene ta sržna uvjerenja o sebi, mijenjaju se i emocije. Dakle, ne postoje pozitivne i negativne emocije već prijatne i neprijatne i adekvatne i neadekvatne.

Upravljanje emocijama

 

Razgovaraju dva učenika: "Kako će se za 15 godina zvati štreber?- pita jedan."Nemam pojma, kako?"."Šef-odgovori drugi."

 

Odavno se u psihologiji govori o istraživanjima koja na osnovu povezanosti koeficijenta inteligencije i uspjeha u školi predvidjaju budući uspjeh u životu. Oni ljudi koji su uspješni u školi će biti uspješni u životu. Da li je tako? Nije. Ili nije bar uvijek.
Za uspjeh u životu je potrebno još nešto. Danijel Goleman u svojoj knjizi „Emocionalna inteligencija" otkriva rezultate istraživanja praćenja uspjeha 450 dječaka, učenika iz jednog mjesta u Masačusetsu.
Istraživanje je pokazalo da oni učenici koji su imali najbolje akademsko postignuće nisu morali obavezno da budu i u najvišoj profesionalnoj društvenoj grupi u dobi od 30 god. Izgleda da neće svi štreberi postati šefovi. A ko onda hoće?

U novije vrijeme se u psihologiji pojavio pojam emocionalne inteligencije. Ovaj pojam je bilo nepohodno uvesti upravo zbog ovakvih istraživanja. Pošto smo vidjeli da je za uspjeh u životu potrebno nešto više od dobrih ocjena i pameti, vrijeme je da se zapitamo šta je to potrebno za uspjeh u životu. Emocionalna inteligencija, kažu istraživači. To je sposobnost motivisanja samoga sebe i ustrajavanja uprkos poteškoćama i frustracijama; obuzdavanje impulsivnosti i
odlaganje trenutka primanja nagrade; regulisanje svojih raspoloženja I onemogućavanje da uzbudjenost uguši sposobnost razmišljanja; saosjećanje I nadanje.

Upravljanje sopstvenim emocijama je važno jer nam omogućava da prepoznamo emocionalna stanja drugih ljudi, da se povežemo sa njima, da izrazimo saosjećanje, da prepoznamo svoje emocije i reagujemo u skladu sa onim što želimo da postignemo, da naučimo šta nam odgovara i šta je za nas najbolje.
Ljudi koji znaju te stvari postižu uspjehe u životu, bilo da se radi o poslu, bilo o intimnim vezama I prijateljstvima. Ljudi koji imaju izgradjenu emocionalnu inteligenciju obično znaju kakve su želje I potrebe drugih ljudi, što ih motiviše, kako da na najbolji način saradjuju sa njima. Zato im je uspjeh zagarantovan, pored rada, znanja i pameti.

 

Kako biti emocionalno uspješan?

 

Da bismo mali uspjeha u onome što se naziva emocionalna inteligencija, potrebno je da poznajemo sebe. Ako se ne poznajemo dovoljno, onda se moramo potruditi da upoznamo sebe, svijest o sopstvenoj ličnosti, našim željama, nadanjima, strahovanjima je veoma važna ako želimo da naučimo da upravljamo emocijama uspješno. Moramo znati koje su naše vrijednosti I kakav je naš odnos prema sebi da bismo znali zašto imamo emocije koje imamo. Jesmo li često zabrinuti a ne znamo zašto? Jesmo li često ljuti na druge? Da li negdje smatramo da smo nezasluženo bili izloženi nečemu? Cijenimo li sebe?

Iskren odgovor na ova pitanja može da nam rasvijetli porijeklo naših emocionalnih reakcija. One se ne javljaju niotkuda I ne obuzimaju nas samo tako, mi ih stvaramo u skladu sa našim implicitnim uvjerenjima. Sad, jesu li ta uvjerenja dobra za nas, to je druga stvar...

Ono što može dodatno da komplikuje naše raspetljavanje emocija je i to da se često nekako osjećamo, a ne znamo da imenujemo kako. Čak postoje ljudi koji su vrlo udaljeni od svojih emocija, osjećaju nešto što ne umiju da definišu. Ova se pojava u psihologiji zove aleksitimija (Bez riječi za osjećaje).

Nešto osjećamo, ali ne umijemo da imenujemo, često zato što ta osjećanja nismo izražavali kad smo bili mali. Više ih ne prepoznajemo. Zato se ponovo učimo emocionalnoj pismenosti da bismo mogli da budemo u boljem I u potpunijem kontaktu sa sobom I drugima. Isplati se. Biti vrlo udaljen od sebe i svojih osjećanja zna da bude izvor patnje i obamrlosti. I obrnuto, svaki korak ka upoznavanju sebe, vodi do boljeg upravljanja sobom i do lakšeg postizanja ciljeva koji su nam važni.

 

Dobri i kad je teško

Prema grčkoj legendi, Pandora je bila princeza kojoj su bogovi zavidjeli na ljepoti. Dali su joj tajanstvenu kutiju, rekavši joj da nikako ne smije da je otvori. S obzirom da je bila veoma radoznala, Pandora je otvorila I iz nje su izašle sve nevolje svieta: bolest, ludilo, zlo. Ali jedan bog se sažalio na nju i na dnu kutije ostavio nadu.

Istraživanja koja je naveo Goleman, vezana za nadu pokazuju da je ona iznenadjujuće snažan faktor predvidjanja uspeha u životu. Oni ljudi koji imaju nadu I koji su optimistični, lakše I brže nalaze efikasna rešenja za konkretne probleme, za razliku od onih koji se lako demotivišu I lako upadaju u koncentrične krugove negativnih misli.

Oni koji su u stanju da izdrže iskušenje odnosno da odlože zadovoljenje trenutne želje, imaju veći uspjeh u životu kasnije. Izgleda da to da li će neko biti uspješan zavisi od toga da li će nastaviti sa tom aktivnošću I kad bude teško. Na muci se poznaju junaci. A da bismo naučili kako da razvijamo nadu I optimizam, moramo ponešto znati o sebi I emocijama uopšte.

Emocionalno opismenjavanje bi trebalo da dovede do boljeg upoznavanja sa sobom, istrajavanja u aktivnostima koje su bitne, podizanja kvaliteta života, zbližavanja sa ljudima, učenja empatije I saradnje. Emocije su pokretači, možemo da naučimo kako da ih usmjeravamo da bismo stigli tamo gdje želimo da budemo.

Piše: 

Adriana Pejaković, 

diplomirani psiholog, psihoterapeut u edukaciji

 

 

Share

Prijavite se za novosti!

* indicates required

Kolumna


Ko je online

Ko je na mreži: 22 gostiju i nema prijavljenih članova

Online shop - MONNA narukvice za sreću

Copyright MONNA magazin Podgorica Izjava o odgovornosti: Redakcija Monna magazina ne odgovara za sadržaj oglasa i plaćenih reklama

Login or Register

LOG IN