Voda - čudesni tečni kristal I dio

Kategorija: Spirit & living

Obična voda koju svakodnevno koristimo za piće, kuvanje, pranje, zalivanje… najveće je čudo prirode. Ono što sigurno znamo o njoj, jeste da bez nje ne možemo da živimo. Međutim, ni za jednu poznatu stvar nije vezano toliko tajanstvenih, neobičnih i paradoksalnih stvari.

O ljekovitim svojstvima vode i njenoj primjeni kao prirodnog lijeka razgovarali smo sa prof. Spasojem Vlajićem, fizičarem kristalografije i nastavnikom informatike. On se preko 40 godina bavi proučavanjem tehnologije i fizike svijesti a predavač je i psihologije uspjeha. Iz ovih oblasti prof. Vlajić napisao je tridesetak knjiga.

U svojim knjigama pominjete oplemenjenu vodu, o čemu se radi?

-Poznato je da je voda najbolji rastvarač u prirodi. Kad to kažem mislim na njenu prisutnost koja je naročito značajna u ljudskom organizmu, gdje ona ima višestruku ulogu: raznošenja materija, rastvaranja raznih sastojaka, čišćenja ćelija koje gradi. Ruski naučnici su još 1965. godine objavili da voda - koja je jednostavno propuštena kroz magnetno polje, ima blagotvoran uticaj na žive organizme. Prihvaćeno je da se takva voda, izložena magnetnom uticaju, naziva oplemenjena voda. Ova istraživanja su vršili i naši stručnjaci, posebno inženjer Miroslav Marković i mr Milan Mlađenović.

Koja su korisna svojstva oplemenjene vode?

-Utvrđeno je da se zalivanjem biljaka ovom vodom prinosi u poljoprivredi povećavaju izmedju 10 i 50 posto. Isto tako, životinje pojene ovom vodom , ili hranjene proizvodima koji je sadrže – znatno su otpornije, bolje se razmnožavaju, brže rastu, veća im je mlječnost a kod živine nosivost jaja. Kod ljudi koji piju oplemenjenu vodu, ili je koriste u ishrani, takođe je zapaženo poboljšanje zdravlja, veća otpornost na bolesti i uopšte, povoljnije psihofizičko stanje organizma.

Kakva voda teče iz česme?

Iz vodovodnih slavina u urbanom svijetu teče voda sve lošijeg kvaliteta. Uzrok tome je povećana upotreba hemijskih preparata i ljekova – koji, na kraju, završe u vodi. Nepovoljan uticaj imaju i kilometarski duge, ravne cijevi, kojima voda stiže do naših domova. Iako može da ispunjava uslove koji su postavljeni pravilnikom o kvalitetu pitke vode, ona najčešće ima poremećenu molekularnu strukturu, koja je štetna po zdravlje.

Austrijski izumitelj Viktor Šauberger, koji je inače radio kao šumar, u prirodi je svjedočio mnogim čudesnim i jedinstvenim pojavama koje je kasnije počeo ispitivati. Prilikom proučavanja djelovanja vode na žive organizme dokazao je da ravne cijevi oduzimaju vodi njenu vitalnost, neophodnu za život svih bića. Tijelu je potrebna živa voda, ona koja sa lakoćom donosi hranjive materije u ćelije, i koja bez teškoća prodire u međućelijski prostor. Ako organizam ne dobije takvu vodu, onda mora sam da je revitalizuje ili oživi. Za te potrebe, tijelo koristi energiju – koju bi, inače, koristilo za homeostazu, odnosno za održavanje ravnoteže sa okolinom ili za samoizlječenje. Što je voda lošijeg kvaliteta, to organizmu treba više energije za njeno molekularno prestrukturiranje, tako da manje energije ostaje za druge važne životne procese, što slabi otpornost organizma i vodi u bolest.

Kako na jednostavan način oplemeniti vodu i poboljšati njena ljekovita svojstva?

-Ovaj djelotvoran, a veoma jednostavan postupak, vrši se na sljedeći način: mlaz vode se propušta između magnetnih polova, pri čemu vodeni tok siječe linije sile magnetnog polja. Praktično se to postiže ovako: na cjevovod se simetrično, na suprotnim stranama, pričvrste dva stalna magneta, okrenuta jedan prema drugom suprotnim polovima. Kod potkovičastih magneta se koristi samo jedan, izmedju čijih krakova prolazi cijev sa vodom. Inače, voda treba da protiče umjerenom brzinom, kao na običnoj česmi. Ako polovi na magnetima nijesu obilježeni, određujemo ih tako što polove okrećemo jedan prema drugom, sve dok se ne pronađu površine koje se privlače. Važno je napomenuti da se dio djelotvornih svojstava vode, stečenih njenim prolaskom kroz magnetno polje, gubi prilikom zagrijavanja na temperaturama većim od 65 stepeni.

Vremenom, počela je da preovladava ideja kako fenomeni, koji su povezani sa vodom, mogu da se protumače komplikovanom strukturom njenih molekularnih skupova – s obzirom da je voda, u stvari, bipolarni tekući kristal. Na čemu se zasniva tvrdnja da voda “pamti”?

-Istraživanje i proučavanje uticaja magnetnih polja na vodu, kao i sposobnost “pamćenja” vode, zahtjevaju sveobuhvatniji naučni pristup od uobičajenog. Francuski naučnik Ž. Bevenist je otkrio jednu, na prvi pogled nevjerovatnu pojavu –  da voda ima memoriju. Ovo svojstvo je uočeno na sljedeći način: voda koja je nekada sadržavala biološki aktivnu materiju i dalje djeluje na žive organizme, slično kao da se odstranjena materija još uvijek u njoj nalazi - nešto što je iščezlo, djelovalo je kao da je još uvijek tu. Ovaj uticaj bi mogao da se objasni samo pretpostavkom da voda posjeduje sposobnost pamćenja. Inače, ova pojava osvjetljava i suštinu homeopatskog liječenja.

Prisustvo rastvorenih supstanci stvara određen raspored vodonika i kiseonika u molekulu vode. Taj novonastali oblik, kao geometrizovani kalup, dijelom ostaje i onda kada se voda toliko razblaži da u njoj nema molekula prethodno rastvorene materije. Znači, “pamćenje” vode se ne zasniva na neposrednom međudejstvu materijalnih činilaca, nego na njihovom rasporedu – na geometriji i simetriji.

Medjutim, priča je izgleda mnogo dublja i ovo shvatanje o načinu na koji voda “pamti”, zapravo je prilično osiromašena slika one dubine koja pamćenje vezuje sa nečim što bi nazvali sviješću ili “svesviješću” prirode.

O toj “svesvijesti” svega što postoji, o tome da je cjelokupna priroda živa i prožeta sviješću  govorio je i Nikola Tesla:

“Svemir je živ u svim svojim vidovima poput kakve misleće životinje… kamen je misaono i osjećajno biće, kao što su to biljke, zvijer ili čovjek… zvijezda koja sija traži da je gledamo, i da nijesmo previše zauzeti sobom, razumjeli bismo jezik i poruke… Svoje disanje, oči i uši čovjek mora da uskladi sa disanjem, očima i ušima cijelog svemira…”  

Pokazalo se da voda takođe apsorbuje informacije i ispoljava osobine slične živoj materiji. Pošto je “pamćenje” vode povezano sa geometrijskom promjenom prostornog oblika njenih molekula, voda se vremenom “zamori” ili “zasiti” pa postaje nešto slabiji rastvarač. To umanjuje njenu sposobnost da čisti organizam i raznosi hranljive sastojke.

Pripremio: Radoje Mijušković