Kako ostati zajedno?

Kategorija: Seksualna terapija

Kako uspjeti sačuvati vezu od propadanja, kako uspjeti sačuvati ljubav i živi interes jednog za drugog, kako uspjeti da nam se ljubav ne "potroši"? Teško je na tako kompleksno pitanje odgovoriti u jednom tekstu i sigurno će više toga biti izostavljeno nego rečeno. No, pokušat ću sažeti ono što je, po meni, izuzetno važno, uz svjesnost da izrečeno ne isključuje sve druge važne dimenzije odnosa.  

U ušima mi odzvanja divna pjesma Parnog valjka koja govori o strahu da nam „...ljubav ne bude navika“.  Što možemo obećati jedno drugome na početku veze, kad se osjećamo tako blaženo, tako sretno, kao da lebdimo a ne hodamo... kad svaki dodir znači ushit, užitak.... kad smo tako žedne partnerove blizine, kad nas svaki dijelić tijela boli zbog udaljenosti od ljubljene osobe?

            Nadam se da ste sve vi, drage čitateljice, barem jednom osjetile takve osjećaje i s njima povezano uvjerenje da će uvijek tako biti, da se nećemo prestati voljeti i da će pogled na voljenu osobu uvijek izazivati radost.

            Ako ste u dugogodišnjoj vezi, koliko vas se još uvijek tako osjeća? Nadam se dosta vas, ali znam, iz svog rada s klijentima (a stastistika je neumoljiva), da mnogi parovi u tome ne uspiju. Iako su u početku silno vjerovali da će tako biti, nakon nekoliko godina, puno stresa i umora, jednog dana se naglo ili postepeno suoče sa činjenicom da je odnos prazan. Da ljubavi više nema. I tada se postavlja pitanje što učiniti? Hoćemo li pokušati obnoviti svoju vezu ili ćemo se rastati?

Kako ne biti među tim parovima? Kako ne doći u situaciju da nam je ljubav postala prazna navika? Kako uspjeti i učiniti suprotno? Mnogi stručnjaci nam govore i pišu o svojim iskustvima u radu i pokušavaju pomoći.

Jedan od njih je i John Gotman, doktor psihologije, koji već oko 30 godina radi s parovima i istražuje što je zajedničko parovima koji se rastaju a što je zajedničko onima koji ostaju zajedno. Evo njegovih prediktora raspada braka ili veze:

1.      Eksplozivni nastup (provale bijesa) - način svađanja je bitan i on može dovesti do razvoda braka ili raspada veze. Ako se svađamo tako da sebi dozvoljavamo da bijes provaljuje iz nas i da jedno drugome govorimo jako ružne i duboko uvredljive stvari, koje nikada ne bismo rekli da nismo dozvolili bijesu da provali iz nas, na dobro smo putu da nam veza propadne.

2.     Četiri "jahača apokalipse":

a.    Kritizerstvo
b.    Prezir
c.    Defanzivnost  
d.    Zatvaranje 

Ovi „jahači apokalipse“ su siguran put do raspada veze i ako im dozvolimo da „jašu“ u našoj vezi, vjerovatno ćemo se jednog dana osjećati kao da su prešli preko nas.

3.      Preplavljivanje osjećajima - fiziološka reakcija toliko preplavi čovjeka da napadne ili se povlači i zatvara se pred partnerom. I jedna i druga reakcija su duboko destruktivne za svaki odnos.

4.      Neuspješno popravljanje - ne mogu se situacije brzo popraviti, nema brzog pomirenja.

5.      Nedostatak zajedničkih lijepih sjećanja - par zaboravi kako je bilo na početku.

            Osim ovih prediktora raspada veze, dr. Gotman nam govori i što je zajedničko parovima koji uspjevaju. Slijedeći faktori su rezultat njegovog zaista dugogodišnjeg iskustva u radu s brojim parovima koji su uspjeli i sačuvali svoju ljubav i nakon dugog niza godina zajedničkog života:

1.      Poznavanje - Što znam o partneru? Što on/ona voli jesti, slušati… kakva mu/joj je bila prošlost? Koji su njegovi/njeni problemi bili dominantni u životu? Što ga/je raduje? Njegovanje poznavanja i prepoznavanja. Duboki bazični interes jednog za drugog. Suštinsko interesovanje jedno za drugog. Ciljevi, brige, nade, očekivanja, strahovi - sve to treba znati o partneru. 

2.      Trajno njegovanje poštovanja - Važno je u sebi njegovati poštovanje prema životu partnera i njegovati osjećaj zadovoljstva što je baš ta osoba moj partner. Emocionalno inteligentni parovi takve situacije kreiraju i sami. Pozitivni osjećaji ne smiju kroz duži period biti prekriveni negativnima. 

3.      Istinsko interesovanje - Svakodnevno interesovanje koja se manifestuje kroz međusobnu razmjenu sitnih informacija o poslu, o danu, komentar o onom što partner priča - da osjeti da je slušan/a.

4.      Prihvaćanje uticaja partnera - To je, u istraživanju, bilo učestalije tj. više prisutno kod žena. Žene češće i više prihvaćaju uticaj svog partnera u donošenju važnih odluka. Ako i muškarac odluči prihvatiti uticaj žene, pitati i uvažavati njeno mišljenje –istraživanje je pokazalo, da je to veliki i značajan faktor pozitivne partnerske perspektive. 

5.      Rješavanje rješivog - Ublažavanje eksplozivnih ispada, «zakočiti» mašinu kad se zahukta, znati kako smiriti sebe i drugoga. Npr. ne bismo se osjećali napadnuti ako partner traži time-out kod preplavljivanja. Parovi koji ostaju zajedno su skloni kompromisu, tolerantni na greške drugog, prihvataju da se neke stvari ne mogu promijeniti. Kad smo u bliskom odnosu, aktiviraju se naši strahovi da će nas opet povrijediti ono što nas je povrijedilo prije. U sebi, tačnije u „malom mozgu“ imamo «skladište» tih strahova. Ono je rijetko prazno i važno je biti svjestan da su ti strahovi u nama i da će ih neke situacije isprovocirati, da će neke situacije biti „okidači“ koji će pokrenuti te davno uskladištne strahove. Trebamo upoznati sebe i naučiti kako drugačije reagirati na poznate okidače. 

6.      Dijalog - sredstvo kojim se može prevladati neprevladivo. Ima stavova i različitosti kod dvoje ljudi koji uopšte nisu podložni promjeni ali dijalog pomaže da se bolje razumijemo. Dijalogom se ne napadamo već razmjenjujemo osjećaje, doživljaje, potrebe - bolje se razumijemo. Kroz dijalog možemo doći do toga da se „složimo da se ne slažemo“ u određenom pitanju ili temi. Dijalogom možemo naći način kako živjeti s onim osobinama ili načinima partnera/ice koji mi nisu dragi niti ugodni.

7.      Zajednički smisao (kulturni obrazac, zajedničke vrijednosti) - parovi koji ostaju zajedno, koji su zadovoljni s brakom ili partnerstvom, imaju zajednički smisao, kreirali su svoj zajednički kulturni obrazac u kojem su prisutni uticaji porodica iz kojih potiču. Formirali su svoje  porodične vrijednosti, zajedništvo koje ima duboku duhovnu dimenziju. Partneri jedno drugom pomažu da dosegnu jedan nivo koju sami za sebe ne bi mogli dostići. To se postiže svakodnevicom: slavljenjem, svađanjem, mirenjem, poštovanjem, zajedništvom, odgojem…

Živeći na način koji pokazuje ljubav, poštovanje, interes za drugog. Važno je imati zajedničke rituale (npr. idemo na tržnicu pa na kafu, svake prve nedjelje u mjesecu idemo na večeru, idemo prošetati prije spavanja...) i hobije. Kroz te rituale i hobije se zbližavamo iz dana u dan i ako traju godinama zalog su da nam veza neće postati prazna.

Svoje klijente podstičem da razvijaju svjesnost: same/og sebe, svjesnost o osobi s kojom su u vezi i svjesnost o dinamici u vezi koju zajednički kreiraju. Što su osobe u vezi svjesnije to će i sama veza biti osvještenija i smislenija.

    - Ako želim uspjeti u vezi, moram prvo biti ok sa samom sobom. Osoba koja nije u miru sa samom sobom, koja je puna unutrašnjih konflikata imat će konflikte i u vezi.

   - Druga osoba s kojom živim je jednako nesavršena kao i ja. Ako očekujem da će druga osoba biti savršena onako kako meni odgovara, da će mi čitati misli i činiti sve što ja želim, živim u iluziji a ne u realnosti. 

    Često kažem svojim klijentima: „vi ste u filmu svog života glavni pozitivan lik i vaš partner je u filmu svog života glavni pozitivan lik.“ Onaj drugi (ili ona druga) nije za sebe „negativac u vašem zajedničkom filmu“. I kad to osvjestimo možemo posložiti figurice na drugačiji način. Ja nisam u središtu a uloga mog partnera nije u tome da se vrti oko mene i ispunjava sve moje potrebe. Nas dvoje smo zajedno u toj konstelaciji. Kako su meni važne moje potrebe tako su i mom partneru važne njegove potrebe.

Ako uspijem na taj način gledati na naš odnos, konstelacije se mijenjaju. Emocionalno inteligentni partneri će se moći u nekim situacijama čvrsto založiti za svoje potrebe i jasno izreći što ih muči i s čime nisu zadovoljni. U nekim drugim situacijama će biti svjesni potreba svog partnera/ice i svjesno i dobrovoljno će odstupiti od nekih svojih ideja i želja jer duboko poštuju život svog partnera i žele pored sebe imati sretnu osobu koja osjeća da u vezi može ispuniti i svoje potrebe. Jedna od stvari na koje podstičem parove koji osjećaju da nisu sretni je da si osvjeste da ne mogu biti sretni ako žive sa nesrećnom osobom. Podstičem ih da se oboje istovremeno zapitaju kako ja mogu pomoći partneru/ici da bude srećan? Kad oboje partnera žele živjeti sa srećnom osobom i pokušavaju jedno drugome omogućiti da budu srećni, dinamika se mijenja i postaje kvalitetnija. 

U području seksualnosti smo posebno ranjivi. Mnogima se dogodi da u stvari prvo osvijeste da više nemaju seksualnih odnosa ili ih imaju jako rijetko i ne pružaju im zadovoljstvo. Da se par ne bi našao u takvoj situaciji, važno je imati na umu ili kako ja radije kažem, osvijestiti si, da je u seksu intimnost i međusobno emocionalno prihvatanje izuzetno važno, da je jednako važno kao i sam užitak. Kada par kvalitetno živi svoju svakodnevicu – sa svim obavezama, stresovim i sukobima, kada njeguje svoj odnosu – to omogućuje da izgrade i svoju seksualnu interakciju na jedinstven i kvalitetan način. Parovi koji žive u skladu sa svojim dnevnim ritmom, svoju seksualnost ponekad doživljavaju kao zadovoljstvo i snažan užitak, ponekad kao opuštanje ili stress-relief, ponekad kao igru, a ponekad kao duhovno iskustvo zajedništva. Takođe mogu prihvatiti i cijeniti različite načine seksualnog uzbuđivanja a ne samo ustrajati u jednom ili dva poznata načina. Parovi koji njeguju svoj seksualni život su svjesni da nerealna očekivanja donose razočaranja i da je seksualnost integrirani dio njihovog života. Ona dinamika koja postoji u životu para postoji i u seksualnosti. Ako jedno drugo zanemaruju u drugim područjima, vjerojatno će jednako tako ili i više zanemarivati jedno drugo i u seksualnosti.

Završila bih ovaj tekst naslovom knjige dr. Ivana Goluba „Najprije čovjek“ – u tom naslovu leži, po meni, važan odgovor na to kako sačuvati svoju vezu od pražnjenja i odumiranja. Moje iskustvo i znanje me potiču da svojim klijentima ali i prijateljicama kažem „Najprije svaka osoba za sebe treba biti svjesna i odgovorna osoba.

Kad smo najprije svjesne i odgovorne osobe, imamo veliku šansu da ostvarimo i takvu vezu. Nesvjesna osoba koja ne promišlja sebe i svoje odnose neće lako prepoznati početna upozorenja da će ili bi mogla neka veza biti destruktivna. Svjesna osoba se može izvući iz naučenih obrazaca i postati svjesna da ima moć oblikovati svoj život. Svjesna osoba nije nemoćna ni prepuštena na milost i nemilost životu i drugima. Svjesna osoba može mijenjati svoju svakodnevicu i svoje odnose. I svjesna osoba će cijelo vrijeme njegovati i cijeniti svoju vezu pazeći da se ne ugasi kad je plamičak najtanji.

Piše: Nataša Barolin Belić

gestalt psihoterapeutkinja (ECP, EAGT), seksualna terapeutkinja i savjetnica za partnerske odnose

www.barolinbelic.com