Samo nek je s andjelima - jul 2013.

Kategorija: Snežana Radusinović

Piše: Snežana Radusinović

PUŠTANJE je andjeo za JUL 2013

Inspirativna poruka andjela PUŠTANJA,
odlomak iz “Knjige andjeoskih karata” autorki Kathy Tyler i Joy Drake:

“Pusti sve što te drži u prošlosti ili te vodi u budućnost. Ovo se može odnositi na kontrolu, očekivanja, inhibicije, brigu ili zastarjelu sliku sebe.”

 

SAMO NEK’ JE S ANDJELIMA

Da li vas je nekada snašla situacija koja prevazilazi vašu pamet, iskustvo, spretnost … u kojoj ste probali da uradite sve što znate i umijete bez trunke uspjeha, bez tračka nade u promjenu, bez i najmanje, najneznatnije naznake da je rešenje na pomolu? Situacija u kojoj ste sve pokušali, u kojoj ste posegli za svim mogućim strategijama, znanim i neznanim, sopstvenim i tuđim, onima koje savjetujete drugima, onima koje su vam došle kao savjet. Situacija u kojoj vam se cijelo tijelo grči od napora da se nešto preduzme, učini, pokrene … a ruke se napregnuto, djelatno, udarnicki stežu u pesnicu, u imperativ – nešto moramo uraditi.

Dok se zasukanih rukava, spremni na akciju hvatamo u koštac sa problemom po ko zna koji put, na način za koji vjerujemo da je nov i spasonosan, rijetko nam pada na pamet da probamo da –ne radimo ništa, da dignemo ruke, da se predamo, da zastanemo u nedjelanju, da za trenutak samo budemo, i da u potpunoj, neaktivnoj, spokojnoj prisutnostipustimo sva svoja „rešenja“, sve planove, nade, pretpostavke, očekivanja, sva prošla iskustva. U ruke koje su pustile svoje napore i zadatke i šake naizgled bespomoćno otvorene u svojoj neznavenoj nepreduzetnosti – može nam, gotovo niotkuda, samo od sebe, ničim prizvano, ničim zasluženo – doletjeti rešenje.

Puštanje je, po mom osjećaju, svjesno putovanje u prazninu, to je čin pročišćujućeg oslobađanja, to je dozvola da sve što nosimo u sebi, možda samo nekoliko trenutaka ili čitav svoj život, slobodno oteče od nas, izadje, ispolji se … ostavljajući u nama prazan prostor koji svojom čistotom i ogoljenošću prirodno priziva tačno ono što nam treba. Kada je naša nutrina zakrčena starim pričama, potisnutim emocijama koje su čekajući pogodan trenutak što nikad nije stigao ostale zatomljene u nama, uhodanim reakcijama koje se zaodijevaju raznim formama, ali recikliraju istu matricu … onda se i sami vrtimo u krug, po šemi onoga što u sebi nosimo, uzalud se trudeći da iskoračimo iz starog… Akcija se zatvara u kavez bez izlaza, što god da uradimo – promjene nema. Grčevito se držimo poznatoga, strahujući da ćemo ostati praznih ruku na ledini, na vjetrometini, bez potpore, bez rešenja. Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani.

Puštanje je stanje lake protočnosti podstaknute dozvolom da sve što je u nama, osjećanja, vjerovanja, ubjedjenja, sjećanja, slutnje, očekivanja … može slobodno da ispliva na površinu, da se odlije, da oteče … oslobadjajući nas za svježe prilive, za nepoznato, neistraženo, neisprobano. Otpustiti znači otvoriti se za novo, znači prosto odškrinuti vrata kaveza, dozvoliti zlatnoj ptičici naših omiljenih rešenja, naših „savršenih“recepata, „pobjedničkih“ taktika …da nas napusti, da se raskrili, da ode… Jer tek kada pustimo vrapca iz naše ruke, možemo se nadati golubu sa grane.

Pustiti nije isto što i odustati.Odustajanje je praznina koja je sama sebi cilj. Puštanje je praznina koja prirodno teži ponovnom ispunjenju. Odustajanje je dizanje ruku u nevjerici. Puštanje je ruka otvorena u povjerenju, podržana vjerom u život, u ljude, u dobre ishode.

Odustati znači ne nadati se ni vrapcu ni golubu. Pustiti znači otvoriti se za sve ptice ovoga svijeta.

Inspirisani andjelom jula pustimo sve što treba da ode. Podržani povjerenjem u dobre ishode, u ljude, u život … pustimo.

Piše: Snežana Radusinović, akreditovana facilitatorka Igre Transformacije
Više informacija na www.transformisi.me