Samo nek je s anđelima - Moja priča

Kategorija: Snežana Radusinović

Piše: Snežana Radusinović

Prišla sam krugu karata jednake sive poleđine, uzela jednu i okrenula je. Ispod šarene duge koja je natkrilila nasmijanog andjelka pisalo je SINTEZA.Vratila sam se na svoje mjesto, u krug sastavljen od 16 polaznika Iskustvene nedjelje koji su došli u Findhorn iz svih krajeva svijeta vodjeni različitim potrebama, temama, očekivanjima, a opet povezani istom težnjom, željom za samoistraživanjem, samospoznajom…

Bio je to prvi dan Experience week-a , svi smo izvukli po jednu andjeosku kartu, svi smo na dar dobili kvalitet koji nam iz nekog, možda nama još nepoznatog razloga treba u tom trenutku i na tom mjestu. Spoljašnjem krugu učesnika Iskustvene nedelje odgovarao je unutrašnji krug izabranih andjela – Otvorenost, Opraštanje, Ljubav, Strpljenje… Nisam tog časa razmišljala zašto me je odabrao andjeo Sinteze, samo sam se smješkala na dugu koja je poput nekog savršenog okvira zaokruživala kartu, osjećajući da se nešto u meni zatvara, ucjelovljuje, zašto ne reći – sintetizuje. Sedam nedjelja nakon tog dana, dok sam pakovala svoj kofer spremajući sa da napustim zamak Kluni, sjetila sam se tog trenutka. Bila sam svjesna da sam u Findhornu tokom tih sedam sedmica dugih kao sedam godina proživjela čitav jedan život u kome su se kao na filmu smjenjivali već vidjeni elementi moje priče, poznati uvidi, poznate prepreke, poznate slutnje, ali u jednom novom kontekstu, zvučeći kao dobro znana pjesma u zapanjujuće svježem aranžmanu. To je andjeo Sinteze komponovao specijalno za mene, postepeno sam otkrivala da se taj unutrašnji kvalitet aktivirao u meni prozvan jednom običnom šarenom kartom koju je moja ruka slučajno odabrala prvog dana mog boravka u Findhorn fondaciji.

Karte Andjela nastale su u okviru Igre Transformacije, ali se u Findhornu koriste i nezavisno od Igre, mnoge radionice počinju upravo trenutkom u kome se svako susrijeće sa svojim andjelom, unutrašnjim kvalitetom koji nam je potreban, arhetipskim obrascem u koji se baš u tom času našeg života uklapa naša priča… U samoj Igri taj susret se uvijek odvija kroz meditaciju, kroz umirenost i prepuštenost višoj mudrosti, a poruke andjela nam dolaze same od sebe, bez mozganja i pametovanja, lako i tiho…
Iako pripadam generaciji djece komunizma koju su još od prvog razreda osnovne učili da Bog ne postoji, oduvijek sam svojom djetinjom nevinošću osjećala da ovaj život nije nekakav zavičaj haosa i nasumičnosti, već da postoji neki viši poredak, neka harmonija čiji smo dio od rodjenja, da se ništa ne dešava slučajno i da smo onda kada smo istinski srećni i ispunjeni zapravo u dubokoj rezonanci sa tim sveopštim skladom Univerzuma. Andjeli nisu bili dio mog djetinjstva i odrastanja u vremenu kada su vrata seoskih crkvica bila zamandaljena i obrasla korovom. Andjeli su bili prisutni tek u jednoj rečenici koja mi je milovala sluh kad god bi kakva baba blagosiljala moje odrastanje, moje dobro učenje, moje tijelo…”Samo nek’ je s andjelima. Samo nek’ je s andjelima dabogda..” Ta divna rečenica puna ljubavi, podrške, blagoslova…zauvijek se uselila u moje srce.. I dan danas kada mi je neko pokloni spontanim usklikom u nekoj običnoj , svakodnevnoj situaciji obuzme me zanos, osjećaj da nisam sama, da sam podržana, da sam na dobrom putu i u dobrom društvu…

Nekoliko mjeseci prije odlaska za Findhorn, suočena sa činjenicom da ne mogu da platim izuzetno skupe radionice i da moj boravak u Škotskoj može biti doveden u pitanje, sa strepnjom sam ušla u zgradu jedne prestižne domaće institucije koja finansijski pomaže edukaciju mladih u Crnoj Gori.

Iz toplog proljećnog prijepodneva rastreptalog u izobilju sunca, kročila sam u hladnu, mermerom obloženu recepciju i sa nelagodom pogledala službenika koji je s one strane šaltera bilježio podatke iz moje lične karte upućujući me na odgovarajući sprat, u odgovarajuću kancelariju. Već sam bila odmakla ka stepeništu kada sam čula – ‘ajde s anđelima! U nevjerici sam se osvrnula i ugledala portira koji se ovim riječima, meni upućenim, na moje oči probražavao u dobrog čikicu iz mog djetinjstva, koji osjeća moj unutrašnji treptaj i zaštitnički mi obećava da će sve proći lako i dobro. Sve će biti s anđelima…

Toga dana dobila sam ono što sam došla da tražim. Novac je potekao izobiljem, ne samo na tom mjestu, već i drugdje. Potekao je kako to Lujza Hej lijepo kaže „iz očekivanih i neočekivanih izvora“. Putevi za Findhorn su se sa lakoćom otvorili. Počela je moja avantura u Škotskoj, uzbudljivo putovanje kroz sebe i ka sebi…nedjelja iskustva, ritualno umiranje zarad prisutnosti u „sada i ovdje“, šamanski trans ples, egzistencijalistička psihoterapija, susret sa unutrašnjim djetetom kroz spontano slikanje, rad u baštama Findhorna prožet posvećenošću i ljubavlju, Igra Transformacije...

Svakog mjeseca autorke Igre, Joy Drake i Kathy Tyler, izvlače iz špila andjeoskih karata jednu kartu koja svojim kvalitetom obilježava taj mjesec. Ideja ove kolumne je da zajedno poželimo dobrodošlicu Andjelu mjeseca, da osjetimo taj kvalitet, da se zapitamo zašto je svima nama koristan i potreban, i da lako primimo poruke koje nam stignu na njegovim krilima kakve god one bile…

Samo nek’ je sve s anđelima !!!

Snežana Radusinović, akreditovana facilitatorka Igre Transformacije

više na www.transformisi.me