Snaga je u nama

Kategorija: Naš gost

"Snaga u vama je beskonačna, univerzalna i božanska. Ali, da biste je pronašli i upotrijebili, morate je postati svjesni i prije svega morate u nju vjerovati. I zbog toga se morate promijeniti. Tada više nećete biti samo dio univerzuma, već ćete univerzum imati na dlanu" kaže Marijo Kržić, autor knjiga "Snaga je u nama" i "Koraci do uspjeha"

Šta je, po vašem mišljenju, ključ uspješnog života?

Ključ uspješnog života je da shvatimo da smo mi sami kreatori sopstvene sudbine. Ukoliko vjerujemo da našim životom upravljaju faktori na koje ne možemo da utičemo, takozvani spletovi okolnosti, slučajnosti i slično, onda ni nemamo pravo da očekujemo „sreću". Sve konce mi držimo, sve je u našim rukama, a to što nam to niko ranije nije rekao nije opravdanje. Mi smo jedina živa bića koja su sposobna da ostvare sve ono što zamisle i tu nema nikakvog „ali". Treba se samo pokrenuti i onda željeno i ostvariti.

Na jednom mjestu u knjizi „Snaga je u nama" pišete: „Čovjek u sebi nosi ogromnu i neograničenu snagu. To je snaga duha. Ali ne duha kao nečeg odvojenog od čovjeka, već kao sposobnosti da razmišlja, stvara, voli i teži ka neprekidnom procesu.". Da li smatrate da svi imamo podjednako veliku unutrašnju snagu?

Naravno. Čak lično ne volim da tu snagu nazivam velikom, zato što i sama reč „veliko" predstavlja ograničenje, a ta snaga je neograničena. Pričam o mentalnoj, duhovnoj, energetskoj, životnoj snazi, a ne o fizičkoj snazi. Ni jedan veliki čovjek nikada ništa nije stvorio, napravio ili uradio a da to prethodno nije imao kao ideju u svom umu. I što je najbitnije, svi ti ljudi uglavnom pri tome nisu znali kako će to nešto i ostvariti – znali su samo šta hoće da ostvare. Sposobnost da nešto zamisli ima svako od nas, pa zašto da nas sputava to što (samo trenutno) ne znamo kako da dođemo do tog cilja? Želite li nešto da postignete, krenite odmah ka ostvarenju, a putevi, načini i metode ostvarenja će se već ukazati uz put.

Često čujemo rečenicu: „Lako je njoj/njemu, on/a je rođen/a pod srećnom zvijezdom!" Da li smatrate da u stvari svi mi imamo potencijal za život kao da smo  „rođeni pod srećnom zvijezdom"?

Da! Ako malo razmislimo, sva ograničenja koja imamo su nam vještački nametnuta – neću sad da ulazim u to šta je ispravno a šta nije, ali hoću da kažem da čak i u naizgled najsurovijim društvima možete pronaći ljude koji uživaju u životu, a da se ni malo i ni po čemu ne razlikuju od vas ili mene. Razlika je samo u tome što su oni željeli nešto da postignu i sva svoja razmišljanja su podredili samo tom cilju. Na kraju krajeva, kako neko ko samo misli o tome kako loše živi, može da se nada nekakvoj promeni? Takva osoba ni jednu svoju misao ne poklanja mogućem rešenju i boljem životu, već samo bijedi, mizeriji, patnji... Znam da je teško razmišljati drugačije onda kada nam je teško, ali jednostavno ne može drugačije, to je prirodni zakon: dobićeš tačno ono čime zaokupljaš svoje misli.

Isto tako, osobe se često trude i tvrde da razmišljaju pozitivno, ali ipak izostaju rezultati? U čemu, uslovno rečeno, griješe?

Obično se griješi u nekoliko stvari i zbog toga je esencijalno dobro se upoznati sa principom djelovanja ovog zakona. Ali prva i osnovna greška je uobičajeno, odnosno prosto „pozitivno razmišljanje", jer ono samo po sebi ništa ne predstavlja. Pozitivno razmišljati znači ništa drugo do nadati se da će jednog dana biti bolje, pri tome bez jasne ideje kada, kako i prije svega što znači to „bolje". Šta znači „želim da sam obezbijeđen i situiran"? Šta znači „da imam dovoljno novca"? Koliko je to dovoljno? Šta znači „da budem srećan"? Sreća svakoj osobi predstavlja nešto drugo, siguran život je nekom stan i hrana, nekom drugom automobil i godišnji odmor, a nekome opet obilazak cijelog svijeta. Ako kažemo da će svako dobiti ono o čemu razmišlja, onda treba da razmišljamo konkretno o onome što želimo da doživimo ili postignemo. Dakle naše misli moraju da budu veoma jasne, precizne i konkretne, jer kako da dobijete „nešto" ako ne znate šta je to? I još nešto moram da napomenem: večina ljudi smatra da su pozitivni, odnosno da je pozitivno sledeće razmišljanje: „Živim jako loše, nemam posao i hronično sam bolestan, ali znam da će biti bolje, biće sve u redu". Pogledajte samo takvu misao, pa ona nije ništa drugo do fokusiranje na neželjeno stanje. Da zaključim, razmišljati „pozitivno" za većinu ljudi najčešće nije ništa drugo do puko održavanje trenutnog stanja i zavaravanje samog sebe mišlju „učinio sam sve što sam mogao".

Ako kažemo da je kvalitet našeg života srazmjeran našoj vjeri u sebe i sopstvenu snagu,  kako izgraditi vjeru u sebe? Možemo li naučiti da vjerujemo u sebe?

Nemamo kome drugom. Odnosno imamo, ali nikome ne možemo vjerovati kao samom sebi. Možda smo čitav život donosili pogrešne odluke i povlačili pogrešne poteze, ali kako da očekujemo bilo kakav napredak ako smo zbog toga samo kukali ili žalili za propuštenim prilikama? Svako iskustvo je ISKUSTVO, što znači da iz svega možemo nešto naučiti. Čak i najgora situacija ili događaj su ništa drugo do još jedno životno iskustvo i ako iz njega nešto naučimo unaprijedićemo svoj karakter i biti manje skloni istim greškama u buduće. Čovjek je društveno biće i mi smo prirodno određeni da se oslanjamo jedni na druge, a svaki pojedinac je karika bez koje lanac ne bi bio lanac. I ako smo dovoljno jaki i snažni, onda ćemo moći doprinijeti održavanju čvrstoće tog lanca, a to ne možemo postići ukoliko ne vjerujemo u sebe, ukoliko smatramo da nismo dovoljno jaki. A jaki smo.

Bavite se i lajfkoučingom. Iz dosadašnjeg iskustva, da li su ljudi uopšte sve više „otvoreni" da prihvate znanje o tome da svi svoj život ustvari drže u svojim rukama i da su jedino oni kao pojedinci odgovorni za svoj život, pa onda i lični uspjeh?

Poslednjih nekoliko godina se dešava nešto što nije zabilježeno u zvaničnoj istoriji: ljudi se širom svijeta masovno osvješćuju i shvataju da svjetski poredak, odnosno trenutna raspodjela dobara i moći nisu prirodni i da prije svega zavise samo od energije koju emitujemo mi, ljudi, svako od nas pojedinačno. Kada kažem da sve više ljudi počinje da biva svjesno snage koju posjeduje, ne mislim na to u stilu: „Nekada nas je u gradu bilo dvoje, a sada nas je čak desetoro." Ne, pojava je masovna i već je zahvatila većinu stanovnika planete, jedino što mnogi još uvijek nisu u potpunosti razumjeli šta je to što osjećaju, o čemu se tu radi, već samo znaju da nešto više nije kao što je bilo i da ono što su do tada znali vjerovatno nije istinito. Zato je potrebno pomoći svim tim ljudima da prepoznaju te promjene u sebi, da usmjere svu svoju energiju u pravom smjeru i ja zaista očekujem vrlo brze globalne promjene, koje će izmijeniti lice ove planete. Naravno na bolje, posmatrano iz ugla pojedinca.

Da li smatrate da postoje osobe koje suštinski ne vjeruju da zaslužuju sreću?

Na žalost postoje, ali na sreću sve ih je manje, upravo zahvaljujući promjenama i buđenju koje se događa. Jednostavno takav stav je direktna posledica pogrešnog učenja i vaspitanja koje su nam usađivali čitavog života. Ne želim da kažem da je to neko radio namjerno, jednostavno ljudi nisu znali za drugačije, barem velika većina. I onda nije čudno što neko smatra da ne zaslužuje sreću, da veliki novac ne može da se ima bez mukotrpnog rada, da hepiend postoji samo na filmu, a da našim životom upravlja volja većine ili moćnih pojedinaca. I u pravu je, jer ako tako misli, to će i dobiti. Ja volim da citiram jednu staru izreku od nepoznatog autora (mada je neki svojataju kao svoju) koja kaže: „Ukoliko misliš da nešto možeš, u pravu si. Ukoliko misliš da nešto ne možeš, u pravu si."

Vaša kratka poruka o uspjehu je:

Sva snaga ovog svijeta leži u tebi. Postani svjestan te snage i onda je upotrijebi.