Siniša Ubović: Izliječio sam svoj život

Kategorija: Naš gost

Siniša Ubović je široj javnosti postao poznat po seriji 'Miris kiše na Balkanu' iako je prije toga ostvario niz veoma zanimljivih uloga kako na filmu, televiziji tako i u pozorištu. Međutim, čini se da je uloga Marka Koraća kao nijedna do sad, na čudesan način našla put do publike i vratila nas sve u neko davno prošlo vrijeme, koje je kao i današnje, puno izazova i promjena, ali ipak, reklo bi se, vrijeme romantičnih ljubavi, ljepote i drugačijeg sistema vrijednosti.  Gradeći slojevite likove, zalazeći u dubine karaktera koje igra i bavljenjem suštinskim pitanjima vezanim za junake koje je tumačio, u jednom trenutku je vjerovatno kao logičan slijed bilo da Sinišu zainteresuje i neki drugi aspekt poimanja života i svijeta u kome živimo. Od prije godinu dana, postao je prvi licencirani HYL trener u ovom djelu Evrope. "Heal Your Life" program se temelji na učenjima i metodologiji Lujze Hej, jedne od vodećih svjetskih ličnosti  kada je u pitanju lični razvoj i napredak.

Šta je ono što vas je najviše zaintrigiralo u filozofiji Lujze Hej, da ste poželjeli da njeno učenje donesete na ove prostore?

Svako od nas prije ili kasnije dolazi do svog životnog raskršća kada definitivno mora da se preispita, da stavi prst na čelo i da sa sobom obavi jedan iskren i veoma otvoren razgovor. Meni se taj trenutak dogodio prije otprilike dvije godine kada sam se sreo sa knjigom Lujze Hej 'Moć je u vama'. To je bio trenutak u kom se nisam osjećao baš najbolje po pitanju mnogih stvari, naročito po pitanju posla i karijere. To je trenutak koji pamtim kao jedan od najvećih ličnih ponora kada je definitivno trebalo nešto prelomiti ali niti sam znao kako, niti sam vjerovao da to mogu i da za to imam snage. Ali, kako u životu ne postoje slučajnosti, tako i ne čudi da mi je Lujzina knjiga došla kao dar sa neba, baš u trenutku kada nisam znao kojim putem da krenem. Čitajući knjigu, predamnom nisu bile stranice niti listovi, već Lujza Hej lično, koja mi se obraćala, sa puno ljubavi i razumijevanja, i koja mi je svojim riječima skidala sloj po sloj neznanja i zabrinutosti vraćajući me često na njenu čuvenu izjavu SVE JE DOBRO. Malo po malo, bivao sam sve više svjestan ko sam ja u stvari i gdje mi je mjesto, ali naročito sam postajao svjestan zbog čega sam zaglavljen baš na tom mjestu i u toj poziciji. Bilo je bolno shvatanje da jureći kroz život u iščekivanju da mi neko kaže koliko vrijedim i šta je za mene najbolje,  ja sam ustvari gubio vezu sa sobom i udaljavao se od svoje suštine i svojih istinskih potreba. Koliko god je bilo bolno suočiti se sa istinom, Lujza me je naučila da je samo pitanje moje odluke da li želim da nastavim da živim na taj način ili ću konačno da preuzmem život u svoje ruke i da ga kreiram na način na koji ja to želim.

Ima li nekog konkretnog savjeta, putokaza, koji bi rekao odakle krenuti?

Naravno. Uvijek i jedino od sebe! Uvijek prvo od sebe! Niko ne može da stvara u mom iskustvu i niko ne može da zna šta je ono što pokreće moju dušu i šta je ono što mene čini srećnim. Kad shvatimo da u sebi posjedujemo sve što je potrebno da bismo vodili srećan i uspješan život, kad shvatimo koliko u sebi posjedujemo materijala za izgradnju stabilnog i zadovoljstvom ispunjenog života, nema više ni jednog razloga da takav život i ne počnemo da živimo. Pa šta je onda to što nam ne dozvoljava da krenemo naprijed? Ne prihvatanje odgovornosti. Mi smo jednostavno naučeni i programirani da živimo po određenim šablonima, pravilima, po mjerilima društva u kom odrastamo, po kriterijumima sredine u kojoj se krećemo, po strogim poslovnim kodeksima kojih se moramo pridržavati. Ali ko može da nametne pravila nama, ako smo svjesni sebe i svojih potreba? I tako igrajući igru u kojoj je jedino važno da budemo dobri i  poslušni prema drugima ,učeći da konstantno zadovoljavamo tuđe potrebe i zahtjeve,  a sve iz straha da nećemo biti voljeni ili prihvaćeni ili da nećemo dobiti unaprijeđenje ili da ćemo izgubiti bliske i drage osobe ako ne činimo sve da ih zadovoljimo- u toj igri mi smo u startu gubitnici. A gubimo nešto što je najdragocjenije-gubimo sebe.  Ako pratimo svoje srce, ako iskreno umijemo da sebi kažemo da li nam nešto prija ili ne prija, nema tog pravila pred kojim moramo pokleknuti i krenuti protiv sebe. Kad god učinimo ono što je u suprotnosti sa onim što istinski želimo, mi jednostavno ulazimo u jedan začarani krug  u kom se ne osjećamo dobro, u kom  gunđamo, žalimo se, bunimo, svaljujemo krivicu i osuđujemo druge,  a u stvari, mi na taj način svojoj podsvijesti šaljemo poruku da jednostavno nemamo nikakvu kontrolu u svom životu, da nemamo moć izbora i da nismo sposobni za velika djela. Razmišljajući na taj način, mi svu snagu stavljamo u tuđe ruke, i sebe lišavamo bilo kakve odgovornosti. Uvijek je lakše kriviti druge za ono što  se događa nego prihvatiti odgovornost i dati sebi pravo na izbor. Ne prihvatanje odgovornosti  je opravdanje  za sve  neuspjehe.

Kako izaći iz tih šablona i modela ponašanja?

Mislim da je došlo vrijeme da se zagledamo u svoje srce, da oslušnemo šta nam poručuje i da otpočnemo jednu ljubavnu vezu, za početak sa sobom. Kad počnemo malo više računa da vodimo o sebi i svojim potrebama, kad počnemo da odvajamo malo vremena za primjećivanje svega onoga što imamo i što smo postigli u svom životu, kad počnemo sa više ljubavi da gledamo onu osobu koja je ispred nas kad se ujutru pogledamo u ogledalo, tada ćemo otpočeti jednu sigurno najčvršću vezu koju ikada sa bilo kim možemo ostvariti-vezu sa samim sobom. Svi mogu u naš život da dođu, svi mogu iz našeg života da  odu, ali na kraju puta ostajemo mi sami, sami sa sobom, u punom svijetlu, tako divni i tako potpuni, puni snage koju smo toliko dugo skrivali i kojoj je došlo vrijeme da bude ponovo iznešena na svjetlost dana. Mi smo kreatori vlastitog života, mi smo oni koji odlučuju. Kad to shvatimo i prihvatimo, onda prestaju ograničenja i počinjemo da živimo životom u kom možemo biti, raditi i imati šta god poželimo. I to je tako!

Možete li nam reći ukratko nešto o programu koji vodite i da li ste planirali da vaše radionice 'Promijenite misli-izliječite život', pored Beograda i Zagreba, organizujete i u Crnoj Gori?

Radionica je namijenjena svima onima koji osjećaju da je došlo vrijeme da konačno uzmu život  u svoje ruke i urade nešto korisno za sebe. Zasnovan je na veoma snažnim vježbama koje na nevjerovatan način dopiru do suštine i otkrivaju vam gdje leži ključ rešenja svih problema. Svakom ko iz bilo kog razloga osjeća da je na mjestu na kom misli da ne treba da bude ali ne zna kako da načini promjenu,  ovaj program nudi konkretne odgovore. Svi će naučiti tehnike i metode prevazilaženja raznih životnih izazova bilo da je u pitanju ljubav, posao, finansije, međuljudski odnosi, karijera, neriješene situacije iz prošlosti i sl... A prije svega, svi učesnici će naučiti jednu od najvažnijih lekcija-kako zavoljeti sebe. Jer kad zavolimo sebe, tek onda smo spremni da zavolimo i prihvatimo druge, a to je jedini put koji vodi ka uspjehu i istinskom prosperitetu.

Nadam se da ćemo posle Beograda i Zagreba imati prilike da se vidimo i u Podgorici, jer mi je to od početka i bila velika želja, a koliko znam, svijest ljudi se i tamo, kao i ovdje, a i u cijelom svijetu budi tako da sam siguran da će se ova fenomenalna priča PROMIJENITE MISLI –IZLIJEČITE ŽIVOT uskoro 'ispričati' i u Crnoj Gori! A o svim aktivnostima i događajima vezanim za HYL program možete se uvijek informisati na sajtu www.putpromene.com

J. M.