Razgovor o romanu - Miris novca

Kategorija: Naš gost

U romanu "Miris novca", autorka mr Smiljana Vukićević iz Bara, opisala je stranputice mlade bjelopoljke Milice koja se u potrazi za boljim životom seli u Bar i upada u krugove kriminalaca i prostitucije.

Autorka, profesorica u Srednjoj poljoprivrednoj školi, izrazila je nadu da će mladim čitaocima "makar jedna rečenica iz djela pomoći na putu odrastanja u zdrave ljude bez poroka".

Zašto roman nosi naziv „Miris novca"?

Naziv romana „Miris novca" je nastao spontano u želji da kroz radnju romana opišem momente kada mladi ljudi pokleknu pred mogućnošću lakog zarađivanja novca. Citirala bih dio iz predgovora: ..."Svi naši prohtjevi su izatkani potrebom za novcem. On jednostavno mami svojim mirisom, tjera ljude na rizike koji nose određene teškoće i posljedice. Taj miris doseže svuda i svakog od nas dotakne njegov zov, barem jednom u životu. Onda čovjek gubi kontrolu i radi nešto izazvano velikim željama, neostvarenim ambicijama, a često i besmislenim hirovima.
Ljudi imaju različite granice za sticanje bogatstva, koje kad se pređu gube smisao, postaju navika i ustaljena šema koja isključuje moć razuđivanja. Tada žive u svom tamnom vilajetu gubeći kontakt sa relnošću."...

Zbog čega ste odlučili da napišete roman na ovu temu?

Ideja da napišem ovaj roman je uspjela zahvaljujući mom dugogodišnjem pisanju dnevnika kome mogu da zahvalim što sam uvježbala stil pisanja kao i stekla moć tačnog opažanja onoga što se oko mene dešava. Gledala sam, slušala sam, pisala sam, imala sam želju za putovanjima. Čupkala sam od svake oblasti kulture onoliko koliko sam bila u stanju da ih shvatim da bi popunila rupe u mom opštem obrazovanju.
Mladi moraju da se nauče strpljenju, da ne žele sve odmah jer je za izvjesne stvari vrijeme presudni faktor. Treba da budu svjesni da su meta „kobaca" koji vrebaju iz svijeta kriminala da bi od zdrave omladine napravili bolesnu, jer zavisnici od bilo kojeg poroka su povoljno tlo da budu njihovi poslušnici i kad to jednom postanu njihovi su vječiti robovi sve do smrti.
Pišući ovaj roman prebirala sam po sjećanju i u takvim časovima čovjek da sebi oduška, napiše ono što mu je na srcu, ravnodušan prema posljedicama napisanog. Život oko nas postaje svojevrsna svakodnevica u kojoj se svašta odigrava, ne smiješ se nikome požaliti jer su mediji ti koji bacaju prašinu javnosti u oči nalazeći način da ponekad opravdaju krivce pretvarajući ih u najveće žrtve.

Koje vrijednosti treba po vašem mišljenju potencirati?

Uloga porodice je presudna u sticanju moralnih vrijednosti svakog čovjeka, ali mora da postoji stalna veza između vaspitno obrazovnih ustanova i društva u cjelini u cilju stvaranja zdravog mladog čovjeka. Tako je oduvijek bilo, i rečenica „Na mladima svijet ostaje" je izgovorena zbog svjesnosti da su mladi ljudi najveći kapital svake države pa ih treba čuvati i ulagati u njih.
„Zdrav" mlad čovjek bez poroka vodi napretku, dok zavisnici bilo koje vrste postaju teret prvo sebi pa porodici i društvu u cjelini.

Da li je mladima u dovoljnoj mjeri ukazano na način rješavanja problema koji su vezani za bolest zavisnosti?

Smatram da nije, jer je porodica opterećena borbom za opstanak i za preživljavanje tako da ponekad nije u mogućnosti da prati ponašanje svoje djece i na vrijeme ukaže na propuste koje prave a u koje ih uvlači društvo u kome živimo.
Roditelj je taj koji mora da prihvati činjenicu da je njegovo dijete oboljelo i da treba pomoći pri čemu se mora uložiti mnogo truda za vraćanje samopouzdanja i stvaranje osjećaja da je i dalje voljeno i da može biti aktivan član društva. Sve je to uslovljeno praštanjem i ukazivanjem na greške u cilju vraćanja u početno stanje. Otpor je uvijek prisutan dok se sami zavisnici ne suoče sa istinom i požele povratak u žive.
Nemoguće je svakom roditelju da se otme neobičnom utisku nevjerice i nesigurnosti za budućnost svoje djece u čemu se javlja sujeta iz koje se raspiruje osjetljivost prema svemu. Mnogi nisu u stanju da priznaju sebi i drugima, određeno vrijeme problem u kojem su se našli nesvjesno pa ponekad požele svoju smrt ili onog ko ih je doveo do tog stanja ali i svaka smrt traži razlog i opravdanje pa to obično ne uradi.
Glavni krivci, odnosno pravi akteri uvijek su u sjenci sa svojim ličnim ambicijama i apetitima prema bogatstvu.

Kada bi ljudi bili bolji?

Kada bi mogli da nađu granicu koju ne smiju preći u cilju mirnog života, a da im omogućava život dostojan čovjeka. Da u svom mentalnom sklopu izbjegnu zamke koje postavlja zavist na tuđ uspjeh, treba da se vode činjenicom da je od svačijeg dobra bolje i da uživaju i u tuđem uspjehu podjednako kao u svojem.

Kako objašnjavate to da nekada čovjek ne može da se suprostavi iskušenjima, kao na primjer Milica na početku romana?

Nekada život nametne naizgled nerješive situacije i kao davljenik za slamku hvata se, po njemu, jedinog mogućeg izlaza. Iako je to nešto najgore u životu što je mogao da uradi smatra to jedinim mogućim putem, sve do trenutka dok se ne suoči sa posljedicama. Glavna junakinja Milica rano ostaje bez roditelja, a bijeda i siromaštvo u koje tada upada je navode da razmišlja o promjeni sredine u cilju školovanja. Njena nevinost, neiskustvo, neiskvarenost bacaju je u kandže iskusnog starca i njen život se pretvara u još veći pakao.
Milica se nije promijenila, ali su je dolaskom u razvijenu sredinu puno opasnosti, okolnosti promijenile. Ona ipak uspijeva da očuva svoje moralne vrijednosti iako je bila okružena iskušenjima i stranputicama.
Milica je pošla sa zakonima časti, lijepog ponašanja, vratila se obeščašćena i gruba, ali uprkos svemu uspijeva da očuva svoje viđenje života.

Šta Vas inspiriše u radu?

Najveća inspiracija u ovom romanu su mladi ljudi kojima je ponekad potreban pravi savjet i pomoć u odrastanju. Zbog stalnog kontakta sa učenicima tog kritičnog uzrasta uočavala sam promjene na njihovim licima i ponašanju, osjećala želju da im razgovorom pomognem. S obzirom da je vrijeme časa i boravak u školi ograničen, nekad sam u nemogućnosti da želju sprovedem pa sam odlučila da u vidu ovog romana doprem do svih mladih ljudi kojima je stalo do mišljenja iskusnijih.
Ja sam ovim romanom ponudila sliku ili samo jednu njenu projekciju jednog vida života u društvenim okolnostima takve kakve jesu u knjizi o životu, pokušala da se bez ustezanja, punog srca obratim čitaocima na lak, jednostavan i ubjedljiv način vjerujući da ova knjiga može pripadati svakom čitaocu koji želi da prepozna dio društva koje određuje sudbine mladih ljudi.

Šta nedostaje današnjim generacijama?

Motivacija, kreativnost, druželjubivost, materijalni faktori, kao odraz opšteg stanja u društvu, zbog prisutne ekonomske krize, nezaposlenosti i nedostatka perspektive.

Omladina mora da nauči da nađe zadovoljstvo u sitnim stvarima jer ih velike želje dovode do nepredvidljivih situacija koje izmiču kontroli kada se najmanje nadaju. Želim da ovim romanom pošaljem poruku da je samo jedan korak od mirnog života i lijepih snova do pravog pakla koje donose poroci i kriminal. Želim da osjete životne raskrsnice i svjesno koračaju stazama života.
Htjela sam da upozorim da donošenjem pogrešne odluke mijenjaju život ali da moraju biti jaki i naći načina da prevaziđu problem tražeći uzroke zbog kojih su zapeli u njih.
Željela bih da mladi nauče da srcem odlučuju za ono što je dobro, uz čvrstu i jaku volju da bi dobro zbog kojeg nam je zadrhtalo srce postalo život.

A.M.